Izvještaji za Medije

Urušavanje državnih institucija

Izvještaji za Medije ● 22 Februara 2010

Gruzija pod sve većim pritiskom zbog slobode medija

Izvještaji za Medije ● 22 Februara 2010

Na osnovu brojnih optužbi kako grupe za slobodu medija, tako i opozicija smatra da je država izgubila bitku protiv tkz. cenzure svih ruskih televizijskih kanala.

Dok se sloboda izvještavanja u Gruziji smatra boljom nego za vrijeme Sovjetske Unije, mnogi kritičari smatraju da je sloboda medija mnogo manja nego prije pro-zapadne revolucije 2003.g.

Vlasti su krive zbog “ stalnog uticaja na slobodu medija, naročiti u TV emitiranjima. Predsjednikove manipulacije sa medijima su potkopale reputaciju demokratskog reformiste” navodi se u izvještaju Komiteta za zaštitu novinara (CPI).

Francuski sud je zbog optužbi za gruzijsko-ruski  Prvi kavkazski kanala, kojeg emituje Pariški satelitski operator Eutelsat, zbog ruskih pritisaka morao da blokira međunarodno emitovanje.

Saakashvili je optužio Eutelsat za “opasan međunarodni presedan o političkoj cenzuri”. On je izjavio kako “to predstavlja kršenje slobode medija”.

Transparency International (TI) je u svom izvještaju naveo da je danas sloboda medija u Gruziji slabije izražena i manje plurastička nego što je bila za vrijeme revolucije, na osnovu koje je  Saakashvili i dobio predsjednički mandate”. 

Građani sve političke informacije dobijaju preko medija i to 96% informacija, prema TI izvještaju.

Kritičari navode kako su i dva privatna kanala (Imedi ) prilično pro-vladi orijentisani, favorizirajući vladine službenike, dok se predstavnici opzicije marginalizuju.

Evropska unija takođe smatra da postoje  ograničenja u radu medija u Gruziji.

Ras al-Khaimah, jedan od najvećih stranih investitora iz UAE, opovrgao je sve navode o kupnji TV kanala Imedi. Ali prema svim činjenicama Imedi kanal kontroliše bivši ministar za ekonomiju.

Sakaakashvilli često naglašava kako Gruzija ima više od dva TV kanala koji kritikuju njegov rad, navodeći i kanal koji je extremno protiv vlade.  

Kritičari oštro odgovaraju da dva opoziciona kanala, Kavkasia i Maestro dostupni jedino u glavnom gradu i da postoji način da se kritike na rad vlade čuju u cijeloj zemlji.

 “Predstavnici vlasti imaju totalni monopol nad medijima, a nezavisnost pri uređivanju je takođe upitna. Tako da se može zaključiti da je prije revolucije sloboda govora bila mnogo više izraženija”, izjavio je David Gamkrelidze, lider opozicione partije Nova prava.

Bliski Berluskonijev saradnik optužen za korupciju

Izvještaji za Medije ● 22 Februara 2010

Bertolaso, “desna Berluskonijeva ruka” kako ga opisuju italijanski mediji, prošao je put od heroja do oblaćene ličnosti. Prije samo godinu, Bertolaso je kao šef Službe za civilnu odbranu i zaštitu zadivio svoje sunarodnike brzom reakcijom nadležnih službi poslije zemljotresa u Akvili, a danas ga optužuju za korupciju.
– Samo naprijed, budi miran i nemoj da brineš – utješio je Berluskoni svog prijatelja. Berluskoni je prethodno odbio Bertolasovu ostavku.

Afera u kojoj se pominje ime šefa italijanske Službe za civilnu odbranu i zaštitu vezana je za premještanje samita G8 sa Sardinije u Akvilu, što je predstavljeno kao saosjećanje svjetskih lidera sa područjem pogođenim zemljotresom.

Međutim, baš tada je, očigledno, došlo do mutnih radnji i sumnja se da je Bertolaso, zajedno sa još nekim preduzetnicima i rukovodiocima Službe koju je vodio, učestvovao u primanju i davanju mita.

Kao i uvijek kada se, makar i posredno, pominje italijanski premijer i ovog puta je seks afera neizbježna.
– Nisam umiješan ni u kakve seksualne aktivnosti, već mi je samo pružena terapeutska masaža zbog problema sa leđima – odgovara Bertolaso na tvrdnje tužilaštva da je, u zamjenu za sređivanje poslova oko premještanja Samita G8, Bertolaso dobio seksualne usluge prostitutki u rimskim spa centrima.

Istraga protiv Bertolasa bi mogla da utiče i na regionalne izbore koji su za kraj marta zakazani u Italiji. Prema posljednjim istraživanjima javnog mnjenja, Berluskonijev rejting je pao, iako je i dalje na visokih 46 odsto onih koji ga podržavaju. Vjeru u opozicionu koaliciju lijevog centra pokazalo je 40 odsto birača, ali se i oni susreću sa problemima.
Berluskonijeva vladajuća koalicija bi, prema mišljenju analitičara, mogla da povrati vlast u pet do sedam regiona, od ukupno 11, koje je do sada držala opozicija.

Urušavanje državnih institucija

Izvještaji za Medije ● 22 Februara 2010

Izmjenama i dopunama Zakona o ministarstvima i drugim tijelima uprave Bosne i Hercegovine, koji je na prijedlog Vijeća ministara usvojila Parlamentarna skupština BiH, kao samostalne upravne organizacije su utvrđene, između ostalih, Regulatorna agencija za komunikacije (RAK), kao i Ured za reviziju institucija BiH. Stav Transparency International Bosne i Hercegovine je da je ovakvo zakonsko rješenje u suprotnosti sa zakonima i pravilima koja regulišu osnivanje, nadležnost i rad i Ureda za reviziju i RAK BiH, te da ograničava slobodu ovih institucija stavljajući ih pod direktnu kontrolu vlasti.

Naime, prema Zakonu o reviziji, glavni cilj Ureda za reviziju institucija BiH je da provođenjem revizija osigura nezavisna mišljenja o izvršenju proračuna i o finansijskim izvještajima, o korištenju resursa i upravljanju državnim vlasništvom, te bi trebalo da je nezavisan i da ne podliježe upravljanju ili kontroli bilo koje druge osobe ili institucije. Međutim, izmjenama i dopunama Zakona o ministarstvima i drugim tijelima uprave BiH utvrđeno je da se Ured za reviziju preimenuje u upravnu organizaciju koja je, po pitanju izbora revizora, finansiranju i izvještavanju, pod direktnom kontrolom Vijeća ministara BiH, čime se direktno narušava koncept nezavisne vanjske revizije koji podrazumijeva punu organizacijsku, finansijsku i funkcionalnu nezavisnost Ureda za reviziju. Na ovaj način, Ured za reviziju bi trebalo da vrši reviziju Savjeta ministara BiH i da nakon toga podnosi izvještaj tom istom Savjetu ministara, kako o revizijskim nalazima o radu Savjeta ministara BiH, tako i izvještaj o svom radu. Takođe, revizija institucija BiH prije svega podrazumijeva reviziju izvršne vlasti, te ovakvo zakonsko rješenje potpuno gasi koncept revizije koja počiva na principu nezavisnosti od te iste izvršne vlasti.

Slična je, iako ne ista, i situacija sa Regulatornom agencijom za komunikacije, gdje Parlamentarna skupština BiH ima isključivo ovlaštenje za smjenjivanje članova Vijeća RAK, koji vodi ovu Agenciju u pogledu strateških pitanja primjene zakona, dok Vijeće ministara ima isključivo ovlaštenje da smijeni generalnog direktora Agencije prije isteka mandata.

Transparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH) smatra ovo zakonsko rješenje neprihvatljivim jer derogira već postojeće zakone, a što je još važnije, oduzima slobodu institucijama kojima bi, imajući u vidu njihovu ulogu i nadležnosti, morala biti zagarantovana nezavisnost i oslobođenost od bilo kakvih uticaja institucija vlasti, a naročito od ovakvog direktnog pokušaja kontrole. Zbog toga će se TI BiH po ovom pitanju obratiti svim relevantnim institucijama, kako bi se ovakvi uticaju spriječili.

Italiju zapljuskuju talasi korupcije, prema navodima državnog revizora

Izvještaji za Medije ● 19 Februara 2010

Sud za revizuju, sa sjedištem u Rimu, prati i kontroliše moguće nepravilnosti trošenja javnog novca su inijeli podatak da je korupcija povećana za 229% od 2008. godine.

 “Korupcija je postal dio culture a zakonski kod više nije dovoljan. Moramo se vratiti etičkim vrijednostima koje su nam prijeko potrebne”, dodao je Tullio Lazzaro,  predsjednik suda.

Italiju pogađa niz visoko-profilisanih slučajeva i skandala uzrokovanih korupcijom u poslijednjih nekoliko godina. Polazeći od poslovnih, političkih pa sve do fudbalskih skandala. Takođe je  veliki broj optuženih parlamentaraca za kriminalne aktivnosti.

Mnogi komentatori upozoravaju da je situacija jednaka onoj iz početka 1990.-ih prije tkz. istrage čiste ruke, koju je provodio poznati Milanski tužilac.

Claudio Scajola, ministar za industriju, u TV intervjuu je dao mišljenje o problemima koji potresaju Italiju u poslijednje vrijeme te podvukao parelelu. On je dodao, da sve dok kazne za koruptivna ponašanja ne budu strožije, moramo bar ubrzati birokratske procedure “kako bi se smanjilo iskušenje kod građana da daju mito za uslugu, kako bi dobili određenu dozvolu ili slično”. 

Prema istraživanjima koja su provedena od strane Transparency International za 2009. godinu , Italija se nalazi na 63. mjestu prema stepenu korupcije, što je pad za šest mjesta od prošle godine. Italija se takođe nalazi na pretposlijednjem mjestu na tabeli zemalja iz evrozone i stepenom nižim od Bocvane i Namibije.

Neistinite optužbe

Izvještaji za Medije ● 18 Februara 2010

Neistinite optužbe

Izvještaji za Medije ● 18 Februara 2010

Sarajevo, 18. februar 2010. – Transparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH) najoštrije osuđuje neistinite i licemjerne optužbe iznijete od strane Stranke demokratske akcije, Stranke nezavisnih socijaldemokrata – Milorad Dodik i Socijaldemokratske partije BiH, u kojima su nevladine organizacije koje su prisustvovale sastanku sa evropskim parlamentarcima, održanom u ponedeljak 15.02.2010. godine, optužene da se zalažu protiv ukidanja viznog režima.

Potpuno je neutemeljena tvrdnja SDA da se ove organizacije „otvoreno bore za stagnaciju i propast bh. društva, po nalogu političkih mentora“ i kao takvu je nije potrebno posebno demantovati. TI BiH reakciju SNSD – Milorad Dodik smatra nastavkom pritisaka i prijetnji na ovu organizaciju i podsjeća da je Agencija za istrage i zaštitu podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu za zloupotrebe službenog položaja upravo protiv lidera ove partije.

Umjesto da  objasne cjelokupnoj javnosti zašto BiH nije zajedno sa ostalim zemljama regiona već dobila bezvizni režim, ove stranke manipulacijama i obmanjivanjem javnosti nastoje da diskvalifikuju nevladine organizacije, a sve u cilju zaštite uskostrančkih interesa.

TI BiH se u svakom slučaju zalaže za ukidanje viza građanima BiH, ali jedini i isključivi krivac za činjenicu da vize nisu ukinute kada i ostalim zemljama regiona je upravo višegodišnji otpor reformama od strane vladajuće koalicije. S obzirom na to da zbog stupanja na snagu Lisabonskog ugovora može doći do prolongiranja stupanja na snagu odluke o bezviznom režimu, koja bi stoga koincidirala sa početkom predizborne kampanje u BiH, postoji realna opasnost da bi takav razvoj dogođaja mogao uticati na izborni proces. Prema tome, stav da bi ukidanje viza koje bi koincidiralo sa početkom izborne kampanje mogao biti zloupotrebljen od vladajuće koalicije, kako bi prikrili katastrofalne rezultate svog rada, ni na koji način se ne može tumačiti kao borba za stagnaciju i propast bh. društva.

Poznati su već primjeri sličnog ponašanja BiH vlasti pred potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kada je usvojen pravni okvir, ali ni 3 godine od početka njegovog provođenja BiH nema operativne institucije koje su planirane ovom reformom.

Svoj konstruktivan doprinos i posvećenost interesima građana, TI BiH je dokazao višegodišnjim aktivnim radom sa državnim institucijama na ispunjavanju uslova iz mape puta za liberalizaciju viznog režima koji se odnose na segment antikorupcionih reformi.

Proposals to make Iceland a ‘haven’ for investigative journalism to go to parliament

Izvještaji za Medije ● 17 Februara 2010

The idea has found traction with Icelanders after last year's devastating economic collapse, during which the public saw firsthand the drawbacks of a too-cosy relationship between government and media. The economic crisis itself was partly traced to corruption unearthed by reporters abroad, prompting calls for improving information access and protecting whistle-blowers.

“Being a really small country, especially after the financial crisis, we saw the world is connected – all intertwined,” said Birgitta Jonsdottir, one of the lawmakers behind the measures. “Our problems do not just affect us locally, they affect us globally.”

Iceland's parliament will on Tuesday begin considering the measures, aimed at improving the Nordic nation's own transparency while also luring Internet-based media and data centres to use it as a base for investigative journalism.

Becoming a global home for freedom of speech would be a new role for Iceland, which in its 1,000 years of human settlement has been known as a hardy North Atlantic fishing outpost, an unlikely capitalist crusader – fueled by Viking confidence and easy credit – and most recently, an economic basket-case.

Amid the 2008 economic crash, investigative Web site WikiLeaks.org published internal documents on loans that had been made by Kaupthing Bank, one of several Icelandic banks that collapsed with the global crisis. The story shocked the nation of 320,000, and was among the factors leading to demands for more transparency in public institutions.

Iceland also has a long history in direct democracy, and thousands held angry protests against the pro-business government in late 2008, clattering pots and kitchen utensils in what some have called the “Saucepan Revolution.” The popular anger forced the government to resign.

It was replaced after a national election by a coalition of Prime Minister Johanna Sigurdardottir's pro-European Social Democrats and the Left Greens – both of which have lawmakers sympathetic to the media freedom project.

The project's proposals also aim to counteract challenges to media freedom from other countries – such as Britain, which has become a centre for “libel tourism” with laws that heavily favour the plaintiff. British courts now play host to grievances that would likely have failed in the countries where they originated.

The proposed measures would also protect journalists against libel judgments issued in other countries – similar to U.S. legislation now being considered to shield American reporters from court judgments abroad.

“All of these good laws exist in countries like Sweden, Belgium and the United States, but no single country has implemented all of them,” project spokesman Smari McCarthy said. “There are a lot of journalist organizations that are being forced to jump between jurisdictions, seeking certain sets of protections.”

The set of proposals – collectively called the Icelandic Modern Media Initiative – was drafted by lawmakers across parties in Iceland with help from international experts, lobby groups and WikiLeaks. The non-profit site claims to have posted 1.2 million leaked government and corporate documents that it says expose unethical behaviour, including a 2003 operation manual for the U.S. prison at Guantanamo Bay, Cuba.

Project supporters say stronger protections for journalists are needed amid increasingly aggressive attempts by powerful corporations and wealthy individuals to suppress sensitive information with legal threats.

McCarthy said international publishers and news providers might benefit by registering in Iceland or gathering their news from there, while online publishers could also be protected just by hosting their servers in the country.

He acknowledged potential problems, however, particularly with competing jurisdictions.

Jonathan Zittrain, a Harvard University law professor specializing in cyber law, said it was unclear how broadly the laws could be applied should they pass.

“Unless the executives behind a particular media company are themselves prepared to move to Iceland, I'm not sure how substantial the protections can be,” he said. “A state can still demand that someone on its territory answer questions or turn over information on pain of fines or imprisonment.”

Experts say the proposals would be most useful to small-scale, independent publishers and online whistle-blowers like WikiLeaks, but doubted whether they would offer enough protection to bring in foreign media organizations.

“I can imagine Iceland becoming a good place to run a controversial Web site,” said Ethan Zuckerman, who runs a site promoting freedom of information called Global Voices and is a senior researcher of cyberspace and the media at Harvard University. “But … Iceland may find itself forced to defend controversial speech.”

Prepolovljen priliv od privatizacije u RS

Izvještaji za Medije ● 15 Februara 2010

Najviše novca prošle godine slilo se od privatizacije banjalučke robne kuće “Boska”, za koju je Vlada RS od srbijanskog konzorcijuma “Zeksta – Delta” dobila 5,86 miliona KM. To je ujedno bila i jedina privatizovana firma u 2009. s većinskim državnim kapitalom sa nekadašnje liste strateških preduzeća.

Ostatak priliva odnosi se na prodaju manjinskih paketa akcija koje je sprovela Investiciono-razvojna banka (IRB) RS. Državne akcije u banjalučkom hotelu “Bosna” prodate su na berzanskoj aukciji za 198.255 KM i “Unis Ferosa” iz Srebrenice za 5.866 KM, te banjalučke “Medicinske elektronike” za 156.923 KM prihvatanjem ponude za preuzimanje.

IRB je prošle godine raspisivala i tendere za privatizaciju FAM “Jelšingrad” iz Banjaluke, Fabrike specijalnih transmisija iz Istočnog Sarajeva i “Zraka” iz Teslića, ali za njih, uprkos neformalnom interesu investitora, nije pristigla nijedna zvanična ponuda.

Antonija Dulić, vršilac dužnosti izvršnog direktora Sektora za prodaju i restrukturiranje u IRB, razlog slabog interesa investitora vidi u tome što je veliki broj kvalitetnih firmi u RS već privatizovan, dok je deset atraktivnih strateških preduzeća odlukom Vlade do daljeg izuzeto iz tog procesa.
“Svjetska ekonomska kriza, takođe, je uticala na ekonomiju RS, odnosno pad interesa investitora za ulaganje, pogotovo što su preduzeća koja su bila nuđena na tenderu upravo iz metalske i srodne djelatnosti, koja je najviše pogođena recesijom”, kazala je Dulićeva.

Ekonomski analitičari ukazuju da se proces privatizacije isuviše otegao, a da se državna preduzeća za to vrijeme mahom nisu uspjela prilagoditi tržištu čime su samo gomilala gubitke i dugove. Na to su, smatra Stevo Pucar, stručnjak za makroekonomiju iz Udruženja ekonomista RS – SWOT, uticale i međunarodne finansijske institucije koje su nam nakon rata nametnule tržišnu ekonomiju i onemogućile pomoć Vlade državnim preduzećima.
“Prihvatanjem tog koncepta domaće vlasti su izgubile polugu da podrže fabrike koje su imale tehnologiju i tržište. Sa godinama smo došli u situaciju da one umjesto da donose profit praktično ‘jedu’ svoju supstancu, zbog čega nisu zanimljive inostranim investitorima”, ističe Pucar.

U resornom sektoru IRB kažu da će njihove ovogodišnje aktivnosti biti usmjerene na finansijsko restrukturiranje preduzeća opterećenih dugovima, te prodaju onih za koji postoji iskazan interes investitora.
“Sada u portfelju Akcijskog fonda RS imamo 377 neprivatizovanih preduzeća, od čega je u 120 pokrenut predstečajni ili stečajni postupak”, kazala je Dulićeva.

Dobar dio portfelja, odnosno 88 preduzeća čine i preduzeća iz komunalne djelatnosti, zatim 19 lokalnih medija i 15 ostalih neprivrednih kolektiva poput centara za informisanje i kulturu, biblioteka i sportsko-rekreativnih centara.

Prilivi od ESOP-a i NLB Razvojne banke
IRB je lani, takođe, prodala manji dio akcija dubičkog preduzeća HPK za ugovorenih 341.776 KM, ali taj iznos nije uračunat u zbirni privatizacioni priliv za 2009, jer je prodaja obavljena ESOP metodom (radnička privatizacija) u kojoj sredstva pristižu sukcesivno duži niz godina.
Iz portfelja Akcijskog fonda prodato je i oko četiri odsto akcija u NLB Razvojnoj banci Banjaluka za oko 8,2 miliona maraka.

Izvor: http://www.capital.ba

Za Slovence korupcija sve veći problem

Izvještaji za Medije ● 14 Februara 2010

Dok 70 odsto Slovenaca smatra da je korupcija vrlo prisutna, 72 odsto vjeruje da je danas ima više nego u godinama prije osamostaljenja njihove države, pokazuju rezultati ankete Centra za ispitivanje javnog mijenja, prenosi Tanjug.

Predsjednik državne Komisije za sprečavanje korupcije, Drago Kos, izjavio je, tim povodom, da građani, kad govore o toj negativnoj pojavi misle, uglavnom, na takozvanu veliku korupciju, prisutnu u političkim krugovima i državnom aparatu.

U prilog toj tvrdnji ide i podatak da je svega 4,6 odsto anketiranih navelo da su imali vlastito iskustvo s korupcijom. Građani su, takođe, naveli da su se s korupcijom najčešće sretali u kontaktima s policijom i zdravstvenim radnicima. Kos je kao krajnje zabrinjavajući podatak iz ankete ocijenio činjenicu da je svega 2,7 posto onih koji su imali uvid u korupciju to i prijavilo nadležnim organima.

Bivši direktor “Škode” osuđen zbog korupcije

Izvještaji za Medije ● 11 Februara 2010

Kako je prenjela agencija AP, Šuster je posljednji kome je izrečena presuda među bivšim rukovodiocima VW-a upletenim u skandal sa neovlašćenim korišćenjem privilegija koje su, pored ostalog, obuhvatale i plaćanje posjeta javnim kućama.

Šuster je bio optužen za pronevjeru, podsticanje na pronevjeru i pomaganje u prevari i korupciji. Sud je u tom slučaju izdao krivični nalog, koji prema njemačkom pravnom poretku, ne podrazumjeva sudski proces, ukoliko ga optuženi prihvati. S obzirom da se Šuster žalio, sudski proces bi ipak mogao da se održi.

Tužilaštvo sumnjiči Šustera da je u njemačkom pogonu “Škoda Auta” obezbjedio prijateljici bivšeg direktora kadrovske službe VW-a Klausa Joahima Gebauera takvo mjesto na kome nije morala da radi nikakav posao za firmu. Tužilaštvo takođe tvrdi da je Šuster u okviru izbora lokacije za proizvodnu liniju VW u Indiji nezakonito primio od indijskog investitora 100.000 evra koje je upotrebio za kupovinu sportskog automobila “Lamborgini”.

Privatno partnerstvo u Brčko distriktu

Izvještaji za Medije ● 10 Februara 2010

“Kroz izdvajanja za angažovanje pripravnika, subvencionisanje kamata na kredite u privredi i provođenje Zakona o podsticajima privrednog razvoja, Vlada će ove godine usmjeriti pet miliona KM”, rekao je Srni šef Odjeljenja za privredu Pero Gudeljević.

On je objasnio je da je suština izmjena i dopuna Zakona o podsticajima privrednog razvoja vezana za proizvodnju, izvoz i nova radna mjesta, te utvrđivanje prava na podsticaje i firmi čije je sjedište izvan ove teritorije, a posluju u distriktu i zapošljavaju građane Brčkog. Poslanici su u raspravi naglasili potrebu da se svi resursi, odnosno građevinsko zemljište i komunalna infrastruktura stave na raspolaganje privrednicima po realnim cijenama.

Na ovom zasjedanju Skupštine Brčko distrikta jednoglasno je donesena Odluka o dodjeli pomoći za sanaciju posljedica zemljotresa narodu Haitija u iznosu od 20.000 KM.

Rezultati istrage u slučaju BAE Systems dobili pozitav epilog

Izvještaji za Medije ● 05 Februara 2010

“Moramo izraziti veliku zahvalnost svim onima koji su dali svoj doprinos u ovom slučaju koji se odnosi na neetičko ponašanje u svrhu sklapanja poslovnih ugovora. Nadamo se da će ova odluka pozitivno uticati na BAES te mnoge druge kompanije u zemlji kako bi podvukli crtu i shvatili da se podmićivanje neisplati”, izjavio je Chandrashekhar Krishnan, izvršni direktor Transparency International Velike Britanije. On je takođe izjavio:

“Sad kada su poznati svi detalji spomenute odluke, biće jasnije da li su sankcije u skladu sa značajem kaznenog djela; da li će kompanija biti optužena za zloupotrebu pri sklapanju ugovora ili će pojedinci biti samo optuženi te da li će se imenovati agencija ili tim za sprovođenje eksternog monitoringa”.

“Ova akcija od strane Odijela za pravdu, koja je nametnula mnogo veće sankcije, te se obračunala sa Al Yamanah istragom, takođe je dala naglasak na potrebu uvođenja novog Zakona protiv podmićivanja u Velikoj Britaniji. Da bi se zakon uspješno implementirao, nedostatak resursa za efektivnije sprovođenje biće krucijalno u cilju ubrzavanja istrage te će omogućiti sigurno ubrzavanje postupka za priznanje koruptivne prakse od strane kompanija, a ne kao dosad da postoji mogućnost blokiranja istraga.

Kako zaustaviti korupciju: praktičan vodič za humanitarnu pomoć

Izvještaji za Medije ● 01 Februara 2010

Vodič pod nazivom Sprečavanje korupcije u humanitarnim operacijama pruža humanitarnim radnicima jedinstven priručnik za suočavanje za svim oblicima zloupotreba.

“Katastrofa kao ova na Haitiju je prijeko potrebna pomoć kako bi se osiguralo da svi fondovi budu upotrebljeni u svrhu pomoći onima kojima je to najneophodnije. Humanitarne akcije obično su plodno tlo za korupciju te kao takve moraju biti strateški prioritet za zajednicu“ izjavila je Christiaan Poortman, programski direktor TI.

TI priručnik sadrži najbolje primjere iz ovog područja te načine za osiguranje svih potrebnih resursa prourokovanim ranim vrstama iznuda ili diverzija. Vodić je razvijen u saradnji sa organizacijama: Action Aid, CARE International, Catholic Relief Services, Islamic Relief Worldwide, Lutheran World Federation, Save the Children USA and World Vision International. Svih sedam organizacija je objedinilo svoje prakse za pomoć i razvoj. 

“Vodič će biti od koristi svim onim koji vode humanitarne akcije i suočavaju se sa teškoćama u svim sferama gdje je korupcija predstavlja potencijalni rizik”, dodala je Roslyn Hees, savjetnik i koourednik u TI Vodiču.

U dijelu, u kome se govori na koji način spriječiti korupciju, TI navodi da je potrebno prvenstveno povesti računa o transparentnim procedurama, specifičnim koruptivnim rizicima kao što su nabavke i ostali potencijalni problem sa finansijama. TI je takođe stavio naglasak za potrebu praćenja a kasnije i evaluacije svih preduzetih akcija. 

Istraživači koji su učestvovali u izradi ovog vodiča su predstavnici Feinstein International Center (FIC), Humanitarian Policy Group (HPG) i Overseas Development Institute u saradnji sa Transparency International (TI) i ostalih sedam spomenutih organizacija.

Zatvaranje kandidatskih lista udar na prava građana

Izvještaji za Medije ● 26 Januara 2010

Može li mito platiti “socijalnu štetu”

Izvještaji za Medije ● 26 Januara 2010

Koncept “socijalne štete” zastupa finansijsku nadoknadu od strane optuženih za korupciju a sve iz razloga nadoknade za štetu uzrokovane društvu i zajednici. Ovo je poprilično inovativan koncept, jedinstven i koristi se od 1998.g. od strane Kancelarije javnog tužioca za etiku. 

Ova kancelarija je donijela odluku i procijenu štete u slučaju sedam stranaka optuženih za korupciju te kaznu nanesenu zajednici i društvu u iznosu od 52 miliona dolara.

Spomenuti primjeri pokazuju kako je moguće naplatiti štetu prouzrokovanu korupcijom i kako to može biti dobar primjer za borbu protiv korupcije.

Koncept “socijalne štete” je namijenjen onim koji pokušavaju da prenesu odgovornost vlada i kompanija za njihove koruštivne skandale neplaćanja poreza što direktno utiče na punjenje državnih kasa. Koncept nadoknade štete može da doživi veliki uspjeh i može da bude koristan alat za borbu protiv korupcije.

Ako sve kompanije koje su platile mito kako bi sebi osigurali poslovanje, tada možemo govoriti o milionima dolara koji mogu biti kompenzacija svim lokalnim zajednicama kao korisna praksa za buduće akcije tužilaštva. Ako govorimo o slučajevima transnacionalnog podmićivanja, koji podliježe OECD Konvenciji protiv podmićivanja, onda slobodno možemo govoriti o velikim pomacima koji treba da imaju odjeka i u Evropi.