Obraćanje predsjedavajućeg Odbora direktora TI BiH, gospodina Srđana Blagovčanina, povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv korupcije

“Uvažene Ekselencije, uvaženi predstavnici državnih institucija, civilnog društva i medija, dame i gospodo.

Zadovoljstvo mi je da Vas pozdravim i obratim se na ovoj tradicionalnoj konferenciji povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv korupcije.

Međunarodni dan borbe protiv korupcije obilježava se od 2003. godine kada je 9. decembra Konvencija Ujedinjenih nacija za borbu protiv korupcije otvorena za potpisivanje.

Pitanje koje se neminovno nameće je koliko je BiH za svo ovo vrijeme, od tada do danas uspjela postići na polju borbe protiv korupcije i vladavine prava?

BiH danas na različitim nivoima ima 13 tijela posvećenih prevenciji i suzbijanju korupcije, 11 antikorupcijskih strategija i 12 akcionih planova, veliki broj planova integriteta koje su razvile pojedinačne institucije.

Ipak, prema nalazima Globalnog barometra korupcije Transparency International, 82% građana je nezadovoljno naporima vlasti u borbi protiv korupcije smatrajući da one ne čine ništa ili gotovo ništa u tom smislu.

Prema podacima Globalnog indeksa konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma za 2017. i 2018. dva su ključna problema u BiH koji sprečavaju razvoj biznisa – neefikasna administracija i korupcija.

Nalazi Indeksa percepcije korupcije Transparency International, već godinama svrstavaju BiH na sami vrh liste najkorumpiranijih evropskih zemalja, pa je tako posljednji indeks BiH pozicionirao na 83. mjesto globalne liste sa 39 indeksnih poena koji se mjere na skali od 0 – 100.

Centar za pružanje besplatne pravne pomoći Transparency International u BiH godinama svakodnevno prima prijave građana koje se odnose na korupciju u zapošljavanju, javnim nabavkama i brojnim drugim oblastima. Što najviše brine oni koji se usude prijaviti korupciju bivaju u pravilu suočeni sa prijetnjama i odmazdom.

Sve ovo ukazuje da van svake razumne sumnje da je korupcija danas i ovdje, jednako kao kad je i započeto obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, problem svih problema.

Ono što je posebno opasno jeste prisustvo najtežeg oblika korupcije – političke korupcije i zarobljenosti države i institucija uskim interesima nosilaca najvišepolitičke vlasti.

Nažalost, u proteklom periodu umjesto reformisanja pravosuđa, imali smo priliku da budemo svjedoci potpune devastacije pravosudnog sistema. Ukoliko je ključni kriterij nezavisnosti pravosuđa procesuiranje političke korupcije onda možemo zaključiti da je pravosuđe u BiH pod političkom kontrolom, potpuno zarobljeno interesima nosilaca najviših političkih funkcija.

Budžetska sredstva i javna preduzeća stoga su lak plijen političkih elita, koji su ih pretvorili u bankomate za potrebe vlastitog bogaćenja.

Javni sektor postao je svrha sam sebi i dalje nastavlja da raste, kao rajska oaza za partijske kadrove, dok pružanje osnovnih usluga građanima kao što su snabdijevanje vodom, osiguravanje putnih isprava se dešava uz puno problema i zastoja.

Bezbrojne zloupotrebe javnih sredstava o kojim su pisali mediji a organizacije civilnog društva pokretale i tražile odgovornost, ostajale su bez institucionalnog odgovora.

Stoga i ne čudi da se posljednjih godina zemlja suočava sa egzodusom građana epskih razmjera, bez ikakvih naznaka njegovog smanjivanja.

U ovakvoj situaciji važno je identifikovati ključno izvorište problema. Bez sumnje najveći dio krivice za ovakvo stanje leži na političkim partijama, koje zapravo zarobljenim drže građane, institucije i čitavu državu. Bez elementarne unutrašnje demokratije, utemeljene na klijetelizmu i nepotizmu, političke partije odnosno uske grupe na njihovom vrhu danas imaju neograničenu kontrolu nad svim resursima i institucijama u zemlji, koju koriste za vlastito bogaćenje. Njihov jedini interes je održavanje postojećeg stanja, što je i sasvim razumljivo. Političke partije su danas i ovdje sve osim ono što politčke partije treba da budu u modernim demokratijama. One su i zavodi za zapošljavanje, posredničke agencije koje osiguravaju dobijanje tendera, donator budžetskih sredstava poslušnim i podobnim.

Dok deklarativno podržavaju reforme, u praksi čine sve da se one nikada ne dese. Izazivaju kontinuirane krize, koriste govor mržnje i etničku homogenizaciju sve samo u cilju da problem svih problema – korupcija ne dođe na dnevni red.

Stoga moramo biti svjesni, da politička korupcija, zarobljena država i institucije predstavljaju politički problem, te kao takav, zahtijevaju politička rješenja.

Očekivati političku volju za borbu protiv korupcije, od korumpiranih političkih vođstava, bi bilo jednako tome kao očekivati od piromana da gasi požar.

Ipak odustajanje nije i nikada ne može biti opcija. Jasno je da nije moguće provesti reforme niti u jednom pojedinačnom sektoru bez uspješne borbe protiv korupcije.

Stoga je veliki i težak zadatak ispred nas. Ovdje se radi o promjeni pravila igre u političkom sistemu.

Put uspješne borbe protiv korupcije vodi preko demokratizacije društva, posebno demokratizacije političkih partija. Samo tako će biti moguće napraviti iskorak ka razbijanju klijentelističkih struktura koje drže ovu zemlju okovanom. Političkim partijama se mora oduzeti kontrola nad javnim preduzećima, pravosuđem, agencijama za provođenje zakona i nezavisnim regulatornim tijelima.

Ogromno nezadovoljstvo građana je gotovo fizički opipljivo, međutim da bi ono vodilo ka pozitivnim promjenama ono mora biti artikulisano.

Artikulacija nezadovoljstva sveopštom korupcijom mora biti pretočena u konkretne akcije. Zakoni, strategije i akcioni planovi sami po sebi jesu bitan prvi korak, ali oni ne vrijede više od papira na kojem su napisani ako se ne implementiraju.

Stvaranje jedinstvenog fronta civilnog društva, institucija, poslovne zajednice, međunarodnih institucija i organizacija najvažniji je zadatak koji stoji pred nama u borbi protiv korupcije”.

Sarajevo, 12.12.2017.