Mediji u BiH o korupciji izvještavaju površno i senzacionalistički

Banja Luka, 30. septembar 2011. –Za potrebe Transparency International Bosne i Hercegovine, Prime Communiocations je sproveo Analizu medijskog izvještavanja o korupciji u Bosni i Hercegovini, za period od 15. do 28. avgusta 2011. godine, pri čemu je analizirana učestalost izvještavanja o korupciji, kao i način na koji mediji tumače slučajeve korupcije o kojima se izvještava.

U pomenutom periodu od dvije sedmice, zabilježeno je 135 objava koje se odnose na korupciju, i to u 9 dnevnih listova (Dnevni avaz, Dnevni list, Euro Blic, Fokus, Glas Srpske, Nezavisne novine, Oslobođenje, Press, Večernji list), 2 nedeljnika (Dani, Slobodna Bosna), 3 televizijske stanice (centralne informative emisije BHT, FTV i RTRS, uz dva priloga zabilježena na OBN i TV SA) i 7 internet portala (24sata.info, bih-x.info, biznis.ba, depo.ba, dnevnik.ba, sarajevo-x.com, zurnal.info).

Događaji koji su dobili najveći medijski prostor u proteklom periodu, kada je riječ o navodnim slučajevima korupcije, su optužbe za nepotizam unutar Socijaldemokratske partije BiH, te akcija „Kafa“ sprovedena od strane Državne agencije za istrage i zaštitu.Kao i u većini slučajeva u BiH, postoji razlika i u medijskom izvještavanju u Federakciji BiH i Republici Srpskoj. U FBiH, intenzitet izvještavanja pojedinih medija nije uzrokovan nastojanjem da se javnosti predstave koruptivne aktivnosti kao takve, već da se naglasi ko je akter tih aktivnosti, odnosno koje političke stranke. S druge strane, mediji iz RS, prije svega Glas Srpske, Fokus, Press i Nezavisne novine, naglasak stavljajuna to gdje se one događaju, tako da se sve objave zabilježene u ovim medijima odnose na slučajeve korupcije u FBiH ili na državnom nivou, bez ikakvog ukazivanja na slične slučajeve u RS.

Posmatrajući sadržaj objava o korupciji, u odnosu na to da li govore o konkretnim aktivnostima ili najavama aktivnosti za borbu protiv korupcije, može se zaključiti da je korupcija mnogo više fenomen o kojem se samo priča, nego što je predmet aktivnosti usmjerenih na njeno sankcionisanje ili prevenciju. Naime, samo 24% objava govorilo je o realizovanim aktivnostima, 16% sadržalo jesa najave aktivnosti za borbu protiv korupcije, dok u 60% objava nisu pominjane nikakve aktivnosti, ni u budućnosti, ni u proteklom periodu.

Kada se analizirani sadržaji posmatraju žanrovski, uočava se visok procenat (39%) zastupljenosti interpretativnih žanrovau okviru koji novinari i/ili izvori informacija kroz tumačenje određenih događaja iznose sopstvene vrijednosne sudove. Ukoliko se ovome dodaju komentari, kolumne i analitički žanrovi u kojima autori takođe iznose sopstvena tumačenja, proizilazi da skoro polovina analiziranih objava sa sobom nosi i vrijednosni sud pojava o kojima se izvještava.Primijećeno je ida usmjeravanje interpertacije o određenom događaju, osim kroz vlastite stavove ili izbor izvora informacija koji podržavaju određeni stav, novinari realizuju i putem odabira naslova. Takođe se dešava da se kroz odabir naslova favorizuje interpretacija jednog izvora informacija na štetu drugog izvora, koji je ponudio suprotstavljenu interpretaciju, a dovoljan je podatak daje više od polovine analiziranih tekstova (52%) imalo interpretativne i sugestivne naslove.

Ono što je posebno poražavajuće je da su izvori informacija o korupciji najčešće predstavnici političkih partija čija su ukazivanja na koruptivne radnje povazana sa unutarstranačkim sukobima, ili međustranačkim optuživanjima (36 objava). Uvjerljivost tih optužbi u pojedinim slučajevima je upitna jer dolazi od predstavnika stranaka čiji su mnogi članovi sumnjičeni ili procesuirani upravo za krivična djela korupcije. Tek iza stranačkih ličnosti, kao izvori informacija pojavljuju se predstavnici institucija, a zatim predstavnici civilnog društva. Kada je riječ o izvorima, potrebno je naglasiti i da se većina objava zasnivala samo na jednom ili nijednom izvoru, odnosno 51 objava samo na jednom izvoru, 14 objava na dva izvora, 11 objava na tri ili više izvora, dok se sadržaj 59 objava nije zasnivao na izjavama izvora informacija.

Svi navedeni podaci nažalost ukazuju na da istraživačko novinarstvo u BiH, ukoliko se o njemu može i govoriti, još uvijek nije na adekvatnom nivou, te da se mediji često povode senzacionalizmom, a u isto vrijeme postaju žrtva i oružje u međustranačkim, političkim, pa i međuentitetskim sukobima, čak i kada je tema korupcija.

Analiysis of the media reporting Corruption in B&H 15-28. August 2011

Analiza medijskog izvještavanja – Korupcija u BiH, avgust 2011