Trebaju li banke profit od diktatorskog novca?

Šta bi finansijski centri trebali da urade kako bi se stopirao protok nelegalno stečene imovine?

U sledećem tekstu objavljujemo dio govor koji je održao Akere Muna, dopredsjednik Transparency International na UN forumu o uslugama u javnom sektoru.

“Kada govorimo o korupciji, posebno o pranju novca i podmićivanju treba biti veoma oprezan…Najveći uspjeh bi bio,  kada bi razvijene zemlje dale svoj doprinos, naročito finansijski centri moći. Ovdje u Africi je opšte poznato da je siromaštvo jedno od najvećih prepreka za održiv razvoj.

Pojedine zemlje su već umorne od čekanja da budu prepoznate od strane razvijenih zemalja. U zadnje vrijeme sve više Afričkih lidera uviđa taj problem i žele da pokrenu inicijative za brži razvoj svojih zemalja. Nažalost, globalne antikorupcijske akcije su suviše spore za korupciju koja konstatno urušava zemlje.

Konvencija Afričke Unije za prevenciju i sprečavanje korupcije u značajno mjeri ima prednosti od UN antikorupcijske konvencije, naročito u dijelu o obavezama privatnog sektora.

Ona daje preporuke za fer tržišnu utakmicu te njihove obaveze. Takođe obavezuje države da istražuju ponašanje multinacionalnih kompanija u Africi. Nigerija trenutno pokazuje prave akcije protiv podmićivanja stranih kompanija. Nigerija je prikupila više od US 1,7 milijarde dolara u kaznama. U Tanzaniji npr. slučaj BAE pokazuje kako podmićivanje postaje sve softiciranije te ga je teže pratiti. Ova konstatacija ne treba da nas obeshrabri, već treba da nas postakne da damo sve od sebe i da se više borimo. Novi trendovi kojima se koriste kompanije su posredništvo putem raznih agencija lociranih u zemljama koje su raj za offshore kompanije.

Afrička Konvencija takođe ima bolje mjere za nelegalno bogaćenje nego UN Konvencija i to u članu br.17 koji zabranjuje da država zabranjuje vladama da citira bankarske tajne kao razlog nepružanje pravne pomoći prilikom istraga sumnjive imovine.

U 2011. godini smo imali priliku da vidimo koliko je međunarodni finansijski sistem upleten u nelegalne tokove novca od strane lidera diktatorskih režima. Švicarska je izjavila da ima preko US 1,3 milijardi dolara od Libije, Tunisa te Egipta. Kako su novci dospjeli tamo?

Jesu li banke trebala provesti pojačane dubinske analize o politički izloženim osobama? Aktuelni izvještaj ( http://www.fsa.gov.uk/pubs/other/aml_final_report.pdf) pokazuje da se mnoge banke u Britaniji nisu previše osvrtale na odgovornost, skoro trećina ih je prihvatala velike sume novca pod sumnjom da su nelegalno stečene. Što je zabrinjavajuće takođe je i to da su „odbacile sve optužbe o svojim klijentima bez da su uradili bilo kakvu provjeru“. Izvještaj takođe upozorava i daje akcenat na propuste britanskih banaka kod Nigerijskog lidera Sani Abacha, koji je tokom 90.-tih prebacio preko US 1.3 milijardi…

Ono što mene najviše brine šta se dešava sa stvarno zamrznutom imovinom, jer prema spomenutom izvještaju sve završava u komercijalnim bankama, a banke naravno ne brinu za moralne postupke.

Do kada će država štititi banke u njihovim propustima? Vlade bi trebale tu imovinu radije držati na escrow računima vodećih banaka kako bi se taj novac mogao namjenski trošiti za sorečavanje korupcije, podmićivanja i pronevjera. Transparency International je pozvao grupu 20 najrazvijenih vodećih ekonomskih zemalja da utiču da se to i desi.  Ako banka ima nelegalni novac to znači da je stečen od korupcije. Ova pitanja su aktuelna i konačno treba da se krene u akciju. Mislim da su lideri Sjeverne Afrike spremni. Neke zemlje imaju već uspjeh u svojim namjerama u povrat nelegalno stečene imovine, kao što je slučaj Nigerije, ali finansijska tržišta su sve veća i složenija, a koliko tek razvijene zemlje imaju posla da poboljšaju mehanizme za povrat nelegelno stečene imovine. Za opšte svjetsko dobro, učesnici na međunarodnim forumima treba da ubjede lidere da poboljšaju svoj rad te daju vjeru svom narodu u bolje sutra”.