Stvaranje pozitivne sudske prakse u oblasti slobodnog pristupa informacijama

Transparency International Bosne i Hercegovine dobio je upravni spor protiv Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske. Predmet spora je zahtjev za pristup informacijama kojim su tražene kopije zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru koje su Republička inspekcija za rad, a potom u žalbenom postupku i Glavni republički inspektor odbili pod objašnjenjem da u konkretnom slučaju postoji izuzetak u pogledu pristupa informacijama na osnovu člana 8. Zakona o slobodi pristupa informacijama, tj. da tražene informacije uključuju lične interese što se odnose na privatnost trećih lica.

U konkretnom predmetu posebno je značajno što je Okružni sud u Banjaluci ukazao kako u dopisu Republičke uprave za inspekcijske poslove kojim je odbijen zahtjev za pristup informacijama ne postoji zakonski osnov za status izuzeća informacija, nije sproveden test javnog interesa, niti je navedena pravna pouka. U drugostepenom aktu Glavnog republičkog inspektora, koji je nazvan „odgovor po žalbi“, samo je potvrđeno prvostepeno stajalište, a tužena strana je, na šta posebno treba obratiti pažnju, pokušala istaći kako osporavani akt, odnosno odgovor po žalbi kojim je zahtjev za pristup informacijama ponovno odbijen, uopšte nije upravni akt.

Okružni sud je zauzeo stanovište da je sporni akt („odgovor po žalbi“) klasični upravni akt u skladu sa definicijom datom u članu 7. stavu 2. Zakona o upravnom sporu gdje je navedeno kako je „upravni akt akt kojim nadležni organ rješava o izvjesnom pravu ili obavezi, odnosno neposrednom ličnom interesu fizičkih i pravnih lica ili drugih stranaka u kakvoj upravnoj stvari.“ To što se Okružni sud u Banjaluci izričito očitovao o ovom pitanju od izuzetnog je značaja jer javni organi često pokušavaju izbjeći vođenje upravnog spora upravo odlučujući u formi obavještenja ili odgovora, bez navođenja pravne pouke i izdvajanja same odluke, smatrajući da na taj način mogu prikriti činjenicu o donošenju rješenja, odnosno upravnog akta.

Zauzetim stanovištem suda stvara se afirmativna sudska praksa u oblasti slobode pristupa informacijama jer insistira se na tome da se odluke nadležnih organa po zahtjevima za pristup informacijama smatraju rješenjima, uprkos tome što ih Zakon o slobodi pristupa informacijama naziva dopisima i što ih javni organi nerijetko pokušavaju predstaviti kao neformalne akte kojima se samo proslijeđuju ili uskraćuju izvjesne informacije.