Srđan Blagovčanin za Svevijesti.ba: 2/3 kazni za korupciju se završava uslovnim presudama

„Zabrinjavajuće je odsustvo političke volje za provođenje antikorupcionih reformi; Sve antikorupcione reforme do sada su provođene pod pritiskom međunarodne zajednice; Mora postojati jači pritisak na bh. institucije, jer se još uvijek osjećaju prilično komforno”…

SVEVIJESTI.BA: Kakvo je trenutno stanje korupcije u BiH prema vašim podacima? Kako stojimo u poređenju sa zemljama regiona?

BLAGOVČANIN: Nivo korupcije u BiH je odavno postao alarmantan. Problem je utoliko veći što su u BiH u ogromnoj mjeri prisutni društveno najopasniji vidovi korupcije protiv kojih se i najteže boriti, dakle političke korupcije i korupcije na najvišim razinama vlasti. U komparativnim istraživanjima BiH je percipirana kao zemlja sa najvećim stepenom korupcije u regionu zapadnog Balkana. Zabrinjavajuće je odsustvo političke volje za provođenje antikorupcionih reformi. Dovoljno je reći da je BiH jedina zemlja u regionu koja još uvijek nema specijalizovano antikorupciono tijelo, iako je to obaveza iz mape puta za liberalizaciju viznog režima i međunarodna obaveza BiH po osnovu ratifikovanih međ. konvencija. Želim da vjerujem da će vrijeme do kraja septembra biti iskorišteno i usvojen zakon o agenciji za prevenciju korupcije i strategija suzbijanja korupcije u BiH kako bi to ušlo u izvještaj o napretku BiH i kako bi se konačno pomjerili sa mrtve tačke kada je u pitanju liberalizacija viznog režima.

SVEVIJESTI.BA: Mnogo je slučajeva korupcije otkriveno u posljednje vrijeme, ali nikakve konkretne koristi nije bilo, niti se šta promjenilo. U čemu je problem?

BLAGOVČANIN: Čini mi se da se stvari ipak pokreću sa mrtve tačke uz dosta problema ili otpora, ali da su u jednom broju slučajeva pokrenute istrage čak i protiv visokopozicioniranih funkcionera. U ovom trenutku je važno osigurati sve prepostavke za nesmetan rad institucija za provođenje zakona i provesti odgovarajuće reforme kako bi im se rad olakšao. Jako važnim smatram pitanje produženja mandata stranih sudija i tužilaca u odjelu za organizovani kriminal i korupciju. U suprotnom bojim se da bi ušli u jednu fazu vakuma sa nepredvidim posljedicama, što bi političke elite mogle pogrešno protumačiti i dodatno pojačati pritisak na institucije za provođenje zakona. Kada govorim o provođenju reformi mislim i na unaprijeđenje mehanizama za oduzimanje ilegalno stečene koristi, što se u dosadašnjoj praksi dešavalo u prilično simboličnim iznosima i vrlo rijetko. Poruka mora biti jasna da se korupcija ne isplati, a ako se i desi da stečena imovina ne može biti zadržana. To je jedan od temeljnih principa, koji promovišu međ. pravni instrumenti, a zemlje koje su ostvarile napredak na polju borbe protiv korupcije su ga dosljedno primjenjivale. Takođe je jako bitno pooštriti kaznenu politiku kada je u pitanju procesuiranje korupcije. Mi sada imamo apsurdnu situaciju da kaznena politika ustvari stimuliše korupciju. Prema našim istraživanjima više od dvije trećine kazni za koruptivna krivična djela se završava uslovnim presudama. Dakle neophodno je i u
tom pravcu napraviti iskorak, kaznena politika mora biti pooštrena, a kazne za ovakva krivična djela kao u većini zemalja svijeta drakonske.

SVEVIJESTI.BA: Bh. društvo je apatično, što vlastodršcima itekako odgovara.Građani prepoznaju ozbiljnost situacije, ali ne čine ništa po tom pitanju. Ko i na koji način može promijeniti sadašnje stanje?

BLAGOVČANIN: Korupcija je jedan od najtežih društvenih problema, koji podriva ukupan društveni razvoj i bez čijeg suzbijanja nema napretka u provođenju ukupnih reformi. Prema istraživanjima javnog mijenja građani prepoznaju razmjere problema korupcije, ali im nedostaje uvjerenje da mogu bilo što promijeniti i tu vidim suštinski problem. Ohrabrenje građana u tom pravcu je jako važno, i ja vidim odgovornost i građana u tom smislu. Potrebno je građane uvjeriti u važnost svakog njihovog postupka u svakodnevnom životu, ne mogu očekivati da će se neko drugi izboriti za odgovorniju vlast, svaki građanin mora da iz te borbe izađe kao pobjednik. Problem je takođe i u medijima, mada treba reći da je u posljednje vrijeme došlo do pogoršanja stanja medijskih sloboda i da se i mediji nalaze pod pritiskom. Problem je takođe i u činjenici da značajan broj medija zastupa partikularne interese pojedinih interesnih grupa ili moćnih pojedinaca i kao takvi ne mogu ostvarivati važnu društvenu ulogu koji bi trebali da imaju, ulogu praćenja i kritike rada vlasti. Tu ustvari leži dobar dio problema zašto zahtjevi za reformama ne mogu biti jasno artikulisani.

SVEVIJESTI.BA: Građani BiH su uglavnom nezadovoljni vladajućom političkom garniturom. Koliko su nezadovoljni opozicijom?

BLAGOVČANIN: Građani generalno političke partije percipiraju kao najkorumpiraniji segment društva i imaju jako malo povjerenja u njihovo djelovanje. Naravno da su građani nezadovoljniji radom partija koje su na vlasti, ali ni radom opozicionih partija nisu oduševljeni. Generalni problem je politička volja za sistemsko riješavanje problema korupcije. Sve antikorupcione reforme do sada su provođene pod pritiskom međunarodne zajednice. Građani su svjesni toga da ne postoji dovoljno snažna inicijativa u samoj zemlji, ali tu vidim dio krivice i građana samih. Pritisak prema institucijama mora biti prisutniji od strane samih građana, jasno artikulisan sa jednim agresivnijim pristupom kroz različite vidove djelovanja, tu mislim i na sindikate, razna udruženja, ali i korištenje samih medija u mjeri u kojoj je to moguće. Niko ne može da očekuje da izlaskom na izbore ili čak propuštanjem i te minimalne građanske obaveze da će se stvari mijenjati same od sebe.

SVEVIJESTI.BA: Koliko su istraživanja TIBiH rezultirala konkretnim potezima vlasti, tj. optužnicama i sl.?

BLAGOVČANIN: U BiH se promjene dešavaju dosta sporo i onda se stvara utisak da se ništa u stvari i ne mijenja. Iskustva TI BiH su da je potrebno jako puno vremena od ukazivanja na neki problem do početka njegovog riješavanja. Takođe, u BiH je prisutna apsolutna politizacija svega i posmatranje svakog problema kroz prizmu nekakvog imaginarnog nacionalnog interesa, što dodatno komplikuje stvari. Upornim i dosljednim insistiranjem na ključnim problemima TI BiH je u dosta slučajeva uspio pokrenuti stvari sa mrtve tačke, od usvajanja međunarodnih konvencija do unaprijeđenja zakonskog okvira, pa do ukazivanja na konkretne primjere i slučajeve opet sa namjerom da kroz njih utičemo na sistemska riješenja. Naravno da nisam zadovoljan brzinom kojom se stvari odvijaju, ali ponovo naglašavam da jači pritisak na institucije mora postojati u samoj BiH, jer mi se čini da se još uvijek osjećaju prilično komforno.

A.Bešo
(Svevijesti.ba)