MEDIJSKA TIRANIJA – Republika Srpska, raj za cenzuru

Objavljeno: Čet, 06. 11. 2008. 15:15http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=18716
Piše: Vedran Savić

Ponedjeljak je, veče, uobičajenu monotoniju dosadnog i zaglupljujućeg TV programa u ovo doba razbija politički magazin Radio-televizije Federacije BiH, pod nazivom 60 minuta. U ovom magazinu se otvoreno i hrabro, bez ikakvog uvijanja, suočavaju sa brojnim problemima ove države i pri tome se ne libe da o bilo kome kažu bilo šta, prikazuju najfrapantnije afere, najdrskiji kriminal od naroda odabrane vlasti. Emisija je u kratkom roku nakon uvođenja federalne televizije u programsku šemu Elta kabela, operatera kablovske televizije u Banjaluci, postigla veliku gledanost, ali je nakon nekog vremena ta televizija naprasno nestala iz zone odgovornosti Elte. Nazvao sam zadužene za kontakt sa kupcima u Elti iziritiran što već sedmicama nema federalne televizije i dobio odgovor da je problem na strani TV kuće, da su bili neki radovi na repetitoru i da oni čine sve da to riješe. Moram priznati da sam povjerovao u tu priču, znao sam da je medijska sloboda ovdje samo nikada dosanjani san, da ima jako mnogo cenzure, pritisaka, ucjena, podvala i spletki u medijskoj sferi, ali nisam sumnjao da su i operateri kablovske televizije postali oružje u rukama političara.

Nakon što je prije više mjeseci misteriozno nestala sa frekvencije tjunera mog TV aparata, federalna televizija se isto tako misteriozno ponovo pojavila prije nekoliko sedmica. Slika se ledila svaki čas, ton je izuzetno loš, ali to ne kvari zadovoljstvo što ću imati priliku da u moru medijskih laži, kojih teško da negdje ima ovoliko kao ovdje, gledam nešto što tako odudara od preovlađujećeg uvlakačko-bezumnog novinarstva. Međutim slika federalne televizije u izvedbi Elta kabela redovno se „zakucava“ u povečernjim i večernjim satima, od gledanja 60 minuta nema ništa. Nekom igrom slučaja, greškom, ili ko zna zbog čega, nakon par sedmica slika opstaje i nakon osam uveče, termina u kojem počinje ova emisija. Uspjevam odgledati čini mi se dva izdanja ovog sedmičnog magazina i sve je ponovo tu, karneval primitivizma, niskih strasti, kriminala, podvala, obračuna, bahatosti i svih ostalih „lijepih“ stvari kojima nas redovno obraduju bosanski političari.

Siguran sam da će se nekada u nekim udžbenicima kao primjer medijskog fašizma, profesionalnog beščašća i korumpiranosti, moralne degradacije, izučavati slučaj Transparensi i brojni drugi slučajevi fabrikovani u RTRS-u, Glasu Srpske i Nezavisnim novinama.

Kako se čovjek na dobro lako navikne i brzo je u stanju zaboraviti sve ono loše prije toga, očekujem novo izdanje 60 minuta ovog trećeg novembra. U toku dana provjeravam ima li prijema federalne televizije, zadovoljan sam, ne primjećujem probleme u toku dana. Kad, ne lezi vraže, oko 19 sati na TV ekranu se vidi samo poruka sa Eltinog resivera – nema signala. Zovem tehničku službu Elte i tražim objašnjenje – zašto nema prijema federalne televizije? Iznenađeni glas sa druge strane žice odgovara da oni negdje u ovo doba počinju da skrembluju (šifruju) program, kaže možda sad ide neka zabranjena emisija, ali svakako će pokušati nešto uraditi mada sumnja da će uspjeti. Nakon toga, ovog tehničara zaposlenog u službi održavanja obuhvata neobičan val iskrenosti i otkriva njegove ogromne potencijale, značajno veće od onoga čime se trenutno bavi.

„Objektivno gledajući, šta će federalna televizija u Banjaluci, razumijete? Mi njih uopšte ne bi trebali puštati.“ Ne razumijem i nikada nisam ni razumio, ali svjestan sam da postoje i takve spodobe, razmišljam u sebi. Naviknut već na ovakve ispade i uobičajenu profesionalnu nesposobnost i nekompetenciju, ne reagujem na očigledni šovinizam tehničkog lica i pokušavam saznati kako se biraju programi koji se gledaju u šemi ove firme. Odgovor je vrlo jednostavan – gazda bira šta će se gledati. Na moje insistiranje da bi trebali uključiti i gledaoce u biranje programa i da je tako predviđeno prvobitnim ugovorom, službeno lice odgovara da nije prava adresa za takve prijedloge jer on o tome ne odlučuje. Ali kad je u pitanju federalna televizija, osjeća se sasvim kompetetnim i pozvanim da zna da li to treba ovom, kako neki vole reći, tolerantnom gradu. Izdanje 60 minuta za ovaj ponedjeljak preuzimam sa internet stranica FTV-a i prvi put primjećujem i arhivu starijih izdanja. Preuzimam i neke starije emisije i u njima nalazim apele urednika Bakira Hadžiomerovića Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH da kazni kablovske operatere u Banjaluci jer već sedmicama ne dozvoljavaju gledanje FTV-a! Sjetim se odmah priče o problemima sa repetitorom i shvatam da sam bio rutinski prevaren i da se radilo o cenzuri programa ove TV kuće. Ko je gledao nekada 60 minuta jasno mu je otkuda dolazi ovakvo ponašanje, ovaj magazin je redovno izvještavao o onome o čemu u Republici Srpskoj postoji zid šutnje i samo rijetki se usuđujuju prozboriti o tim za javnost zabranjenim temama. Ta tematika pokriva širok spektar kriminalnih djelatnosti premijera RS Milorada Dodika i njegovih prijatelja kriminalaca, čudnovato nestajanje i pojavljivanje programa FTV-a u Banjaluci se može dovesti u vezu sa tim.

Medijsku sliku Republike Srpske ili bolje rečeno medijski mrak, odlikuje snažna cenzura, uvlakačko-snishodljivi pristup novinara, moralna izopačenost, sveopšti kukavičluk i nedostatak bilo kakve ljudskosti i osjećaja za pravdu. Najuticajniji mediji, Radio-televizija Republike Srpske koja je dio javnog servisa, Nezavisne novine i Glas Srpske, postali su puki izvršioci volje čelnika Saveza nezavisnih socijaldemokrata, stranke premijera Milorada Dodika i njihov lični medijski servis. Da se navede sve beščašće i izopačenost novinara RTRS-a trebale bi hiljade i hiljade stranica najsramnijeg ponižavanja novinarske profesije ikad zabilježenih. Generalni direktor ove televizije je Dragan Davidović, ministar vjere u pet mandata za vrijeme predsjednikovanja neprikosnovenog Radovana Karadžića. U vijeme tih mandata u RS je sravnjena sa zemljom većina vjerskih objekata muslimanske i rimokatoličke vjerske zajednice, a na Youtubu se može naći snimak Davidovića kako u toku rata pjeva „Sprem'te se sprem'te četnici“.

U svakoj civilizovanoj državi ovakav čovjek bi davno bio iza rešetaka, doživotno udaljen od bilo kakvog javnog posla, a u RS kao „provjeren“ kadar dobija na upravljanje entitetsku televiziju. Najupečatljiviji primjer beščašća novinara ove kuće je svakako takozvani slučaj Transparensi. Transparency international je nevladina organizacija posvećena javnosti rada vlasti i borbi protiv korupcije, u BiH prisutna od 2001. Zahvaljujući hrabrosti i revnosnom odnosu sad već bivšeg predsjedavajućeg odbora direktora TI BiH Borisa Divjaka, ova organizacija je izlazila u javnost RS sa često nepovoljnim i za vlasti kompromitujućim izvještajima o privatizaciji velikih preduzeća, izgradnji kapitalnih objekata i ostalim poslovima koje treba da odlikuje javnost rada i poštovanje zakona. Objavljujući izvještaje o brojnim kršenjima zakona i propisa vlasti RS, vrlo brzo su dospjeli „na nišan“ premijera i njegovih odanih medija. Dodik se pridružio Slobodanu Miloševiću na neslavnoj listi diktatora koji su tužili Transparensi, u njegovim istupima proglašavani su stranim špijunima i državnim neprijateljima, a režimski mediji su orkestrirano sprovodili neviđen medijski linč ove organizacije. Sve je kulminiralo „otkrićem“ režimskih medija da se organizacija koja se bavi borbom protiv korupcije sama bavila „reketiranjem“ poznatih biznismena iz RS, a kao krunski svjedok ove priče u medijsku zvijezdu je promovisan osvjedočeni kriminalac Vlado Latinović.

Na meti režimskih medija: Boris Divjak Izvor: Transparency International BiH

Zahuktala medijska mašinerija neumorno fabrikuje laži i kao na traci ređaju se objede ljudi iz Transparensija pomiješane sa besmislenim izjavama Milorada Dodika kako će stvarnog kriminalca, koji je u ovom slučaju zaštićeni svjedok (koji se sasvim slobodno kreće bez ikakve zaštite u gradu gdje je svima poznat zbog kriminalne prošlosti), zaštiti od kriminalaca iz Transparensija! Ljudi iz ove organizacije su optuženi da su pokušavali prevariti neke biznismene koji su na navodnim „crnim listama“ Ureda visokog predstavnika jer podržavaju i pomažu osumnjičene za ratne zločine, tražeći im velike sume novca da ih skinu sa tih lista iako to nisu mogli uraditi. Kasnije se ispostavilo da su i same liste izmišljene, ne postoje nikakve „crne liste“ OHR-a. Cijela konstrukcija je brzo pala u vodu jer su se sa dokazima o podmetanju protiv Transparensija pojavili Slobodan Vasković, novinar magazina Stav i 60 minuta, koji je i sam imao nebrojene probleme i prijetnje zbog bavljenja temama „osjetljivim“ po vlasti, i direktor Stava i NVO „Narodni front“ Dragomir Babić. Oni su objavili da im je Vlado Latinović, zaštićeni svjedok, tražio pare da iznese priču i podastre je dokazima, u kojoj će on biti svjedok u slučaju protiv Transparensija, koji u djelo provode ljudi bliski premijeru, a sam premijer je obezbjedio novac za njegovu isplatu. Vasković i Babić su rekli da su nekoliko mjeseci prije nego što su režimski mediji objavili priču o onome što se sprema obavijestili zamjenika visokog predstavnika Rafija Gregorijana, koji to potvrđuje i izjavljuje da nije vjerovao da bi se tako monstruozna konstrukcija mogla ostvariti. Slučaj dobija i nove detalje, pa se tako pojavljuje i zbog veza sa kriminalnim podzemljem smijenjeni direktor policije RS Dragomir Andan, koji tvrdi da su ga Babić i Vasković „reketirali“ tražeći novac da ga skinu sa navodne liste OHR-a!

Medijska mašina uporno proizvodi nove laži i odjednom se ljudi profesionalno i lično sasvim nepovezani, sa jedinom sličnošću što su nekada javno nešto rekli protiv aktuelne vlasti RS, pojavljuju kao navodno kriminalno udruženje koje se bavi reketiranjem biznismena. Slučaj će dobiti sudski epilog, tužbe su pljuštale sa svih strana, ali ovakav slučaj slobodno se može reći medijskog fašizma i orkestriranog linča nedužnih ljudi nije viđen u istoriji medija i ovako tužnog prostora kao RS. Sve ovo su skladno i uigrano pratili i mediji vlasnika Željka Kopanje, Nezavisne novine i Glas Srpske, poznato je da Kopanja odlučuje o programu i svim važnim pitanjima Radio-televizije Republike Srpske.

Medijski mogul: Željko Kopanja, ekspert za medijski linč PHOTO: www.cpj.org

Mediji u Republici Srpskoj su sve samo ne slobodni, nezavisni i u funkciji objektivnog izvještavanja građana. Siguran sam da će se nekada u nekim udžbenicima kao primjer medijskog fašizma, profesionalnog beščašća i korumpiranosti, moralne degradacije, izučavati slučaj Transparensi i brojni drugi slučajevi fabrikovani u RTRS-u, Glasu Srpske i Nezavisnim novinama.

Predsjednik RS Rajko Kuzmanović je jednom izjavio valjda još uvijek impresioniran svojim trijumfom na izborima i novom funkcijom, da „RS u ekonomsko-socijalnoj oblasti doživljava pravu renesansu“. U ovom entitetu renesansne razmjere imaju samo kriminal vladajućih i medijska nesloboda i cenzura. Pozivam sve zainteresovane istraživače, sociologe, filozofe i sve ostale koje zanima kako izgleda društvo u raspadu – otvoreni atak na domete civilizacije, moralna dezintegracija ljudi izloženih pritiscima i prestravljenih kriminalom, tiransko-paganska verzija demokratije i negiranje svih njenih stubova temeljaca – da svrate u Banjaluku i lično se uvjere. Takav sirovi materijal sigurno neće još dugo naći nigdje u Evropi, moraće se jako potruditi da ga nađu bilo gdje. Djelatnici stvarno renesansnih oblasti su već davno sami došli, bjegunci koje traže policije okolnih zemalja po pravilu već imaju dokumenta izdata u renesansnom entitetu.