Izmjene zakona koje legalizuju zloupotrebe

Banja Luka, 22. mart 2012. – Prijedlozima da se kroz izmjene i dopune Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine broj srodnika izabranog zvaničnika redukuje samo na članove zajedničkog domaćinstva, te da se brišu odredbe koje se odnose na savjetnike, čime ova kategorija imenovanih osoba uopšte više ne bi bila obuhvaćena Zakonom, ozbiljan je udar koji prijeti da se ovaj veoma važan antikorupcioni zakon učini potpuno bespredmetnim.

Sporne odredbe izmjena Zakona o sukobu interesa inicirali su članovi Interresorne radne grupe za pripremu izmjena i dopuna Izbornog, te Zakona o sukobu interesa u organima vlasti BiH i Zakona o finansiranju političkih stranaka BiH, Milorad Živković (SNSD) i Niko Lozančić (HDZ BiH).

Iako je i kroz ranija djelovanja Interresorne radne grupe bilo pokušaja da se iz odredbi Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti u BiH, uklone odredbe koje govore da se on primjenjuje i na savjetnike ocijenjeno je kako je njihov ostanak u zakonskim propisima od iznimne važnosti. Naime, postoji ozbiljna bojazan kako bi oslobađanjem savjetnika od odgovornosti izabranom zvaničniku pružila prilika da eventualno putem svojih savjetnika ubuduće osigura ono što je lično njemu zabranjeno, a što bi ga moglo dovesti u sukob interesa.

Takođe, reduciranje broja bliskih srodnika dovelo bi do potpunog urušavanja sistema koji se odnosi na sprečavanje moguće korupcije. Naime, Centralna izborna komisija BiH do sada je u brojnim slučajevima utvrđivala sukobe interesa izabranih zvaničnika upravo putem odredbi koji se odnose na bliske srodnike. Tako su nerijetki slučajevi da su majke, očevi, sinovi, kćerke kao direktori (odgovorne osobe), odnosno vlasnici privatnih ili javnih preduzećačesto sklapali poslove sa institucijama vlasti na svim razinama BiH u kojima su njihovi sinovi, očevi, muževi imenovani i izabrani zvaničnici. Još su češći slučajevi da izabrani svaničnici imenuju svoje bliske srodnike na odgovorne pozicije u javnim preduzećima. Ukoliko bi se suzio broj srodnika, ovakvi slučajevi bi dobili potpuni legitimitet, šteta koja bi se kroz pribavljanje lične koristi u ovim slučajevima nanijela budžeti bila bi nemjerljiva.

Neprihvatljiv je i prijedlog kojeg su dostavili članovi Interresorne radne grupe iz Centralne izborne komisije, Branko Petrić, Suad Arnautović i Stjepan Mikić, a kojim se traži izmjena definicije javnog preduzeća što bi ubuduće, umjesto dosadašnjih 25%, podrazumijevalo 50% učešća državnog kapitala.

Ovim pokušajima, kao i ukidanjem kaznene sankcije nepodobnosti kandidovanja, iako je Ustavni sud BiH ocijenio da ona nije suprotna Ustavu BiH i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i građanskim slobodama, Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH želi se učiniti potpuno besmislenim i tako , umjesto sprečavanja, stvoriti dodatne mogućnost izabranih zvaničnika da ubuduće zakonito ostvaruju vlastito bogaćenje bez ikakve odgovornosti.

Umjesto da pooštre sankcije, te da u zakonske odredbe ugrade rješenja kojim će imenovane osobe (ministre i zamjenike) ubuduće biti automatski smijenjene zbog sukoba interesa predlagači su se opredijelili za oslobađanje svih od odgovornosti.

Na kraju, sam proces izmjena Zakona o sukobu interesa, odvijao se potpuno netransparentno, bez uvida javnosti u prijedloge i raspravu, dok prijedlozi dostavljeni Interresornoj radnoj grupi od strane organizacija civilnog durštva nisu uvršteni niti razmatrani.

Transparency International Bosne i Hercegovine apeluje na članove Interresorne radne grupe da, prije svega učine proces izmjena Zakona javnim i transparentnitu, te da revidiraju još jednom predložena rješenja, ali ovaj put imajući u vidu javni interes, a ne kao do sada samo interes javnih zavničnika.