• Bosna i Hercegovina (35) ima najnižu ocjenu u regiji Zapadnog Balkana i značajno je u padu po stepenu percepcije korupcije, izgubivši sedam CPI bodova u posljednoj deceniji.
• Zbog izloženosti političkom pritisku, pravosuđe Bosne i Hercegovine uglavnom nije sposobno da procesuira i sankcioniše javne zvaničnike koji zloupotrebljavaju svoj položaj.

• Kompleksne državne i pravosudne strukture ostavljaju prostor za koncentraciju moći u vodećim etničkim političkim strankama čiji uticaj na sve grane vlasti doprinosi sistemskoj korupciji i podriva funkcionisanje države te uzrokuje gubitak povjerenja građana u institucije.
• Ovaj negativni trend dodatno se pogoršava težnjama političkih elita da ućutkaju organizacije civilnog društva kroz zakonodavne mjere koje kriminaliziraju klevetu, pritišću civilno društvo i sankcionišu svakoga ko “vrijeđa državne autoritete”.
• Također, ako se usvoji, najnoviji nacrt zakona o imunitetu bio bi dodatni udarac već oslabljenoj vladavini prava u Republici Srpskoj. Smanjio bi sposobnost sudova da drže odgovornima javne dužnosnike, uključujući zastupnike i članove izvršne vlasti, i primjenjivao bi se na prethodna kao i na nova krivična djela.

• Zemlje sa višim nivoom korupcije pokazuju manju spremnost za sankcionisanje javnih službenika koji se ne pridržavaju postojećih pravila i ne ispunjavaju svoje obaveze.
• Mali izgledi za sankcije takođe mogu poslužiti kao podsticaj za upuštanje u koruptivne radnje.
• Pravosudni sistemi koji dobro funkcionišu su preduslov i katalizator efikasnog rješavanja problema korupcije dok nefunkcionalno ili nedovoljno nezavisno pravosuđe podložno spoljnim pritiscima ne može da sprovodi zakon odnosno da ga primjenjuje podjednako na sve.

• U takvim okolnostima, pravni okviri imaju tendenciju da gube svoju moć da spriječe pojavu korupcije.
• Mala vjerovatnoća kažnjavanja šalje poruku da korumpirani zvaničnici mogu da izbjegnu odgovornost što predstavlja znak da se korupcija toleriše i štiti.

• Diskriminacija pojačava izloženost korupciji, posebno među ranjivim grupama kao što su žene i djevojčice, koje su podložne seksualnoj iznudi ili pojavi koja se još naziva i sextortion.
• Marginalizovane grupe često postaju žrtve korupcije, ostajući pri tom bez adekvatne zaštite ili sankcija od strane vlasti.

• Sa druge strane, korupcija omogućava privilegovanim interesnim grupama da utiču ili kontrolišu pravosudne institucije, zarobljavajući ih, čineći ih neefikasnim i podređenim sopstvenim interesima.
• Korumpirane elite koriste pravosudni sistem za očuvanje i opstanak na vlasti uz nerijetko uskraćivanje građanskih prava i sloboda.
• Vlade nekih režima upotrebljavaju pravosudni sistem za suzbijanje opozicije i kritičara, kooptirajući policijske snage, tužioce i sudove.
• Takvi režimi koriste pravosudni sistem za obračun, odmazdu, ućutkavanje, diskriminaciju i zatvaranje onih koji kritikuju vlast ili ne podržavaju sve mjere koje vladajuće elite predlažu i provode.

• Odnos između korupcije i pravde je dvosmjeran; opadanje vladavine prava širom svijeta utiče na borbu protiv korupcije, dok korupcija doprinosi eroziji pravde ugrožavajući osnovni princip jednakosti pred zakonom.

• Kada korupcija zahvati pravosudni sistem, oni koji imaju moć izbjegavaju procesuiranje i sankcije.
• Sa druge strane, ostatak društva se suočava sa uskraćenim pristupm pravdi najčešće kroz teret dodatnih troškova sudskih procesa.
• Istraživanja pokazuju da efekti korupcije na pristup pravdi nisu jednaki: siromašne i marginalizovane grupe su najteže pogođene korupcijom.
• Ranjive osobe su u nepovoljnom položaju kada mito ili političke veze utiču na ishode pravnih postupaka.
• Nedavne studije takođe pokazuju da postoji uzajamna veza između korupcije i socijalne nepravde, gde korupcija često rezultuje diskriminacijom, jer privilegije koje vlada dodeljuje određenim grupama, pojedincima ili kompanijama obično povlači uskraćivanje sličnih pogodnosti drugima.

PREPORUKE

Borba protiv korupcije i njenih posljedica mora biti temeljni zadatak političkih lidera. Dajući prioritet transparentnosti, nadzoru i potpunom, značajnom angažmanu civilnog društva, prioritet bi trebalo da bude:

JAČANJE NEZAVISNOST PRAVOSUDNOG SISTEMA

Zaštita pravosudnog sistema od uplitanja je ključna za njegovo funkcionisanje. Nužno je promovisati imenovanja zasnovana na zaslugama, a ne političkoj pripadnosti te osigurati da sistem ima kvalifikovano osoblje i odgovarajuće resurse.

POSTIZANJE TRANSPARENTNIJEG PRAVOSUĐA

Transparentnost može pomoći da se rasvijetli funkcionisanje pravosudnog sistema, što podstiče odgovornost. Potrebno je osigurati da relevantni podaci o presudama, vansudskim poravnanjima i izvršenju, kao i pravnim procedurama i administrativnim pravilima budu javno dostupni. Ovo bi moglo pomoći da se obeshrabri korupcija i osigura da se zakoni protiv korupcije pravilno primjenjuju i sprovode.

PROMOCIJA INTEGRITETA I UVOĐENJE MEHANIZAMA NADZORA

Nužno je osigurati da se mehanizmi zaštite nezavisnosti nosilaca pravosudnih funkcija ne zloupotrebljavaju. Zloupotreba se može spriječiti kroz posebne kanale za prijavljivanje nepravilnosti, zahtjeve da sudije, tužioci i drugi relevantni akteri prikažu svoju imovinu i interese, te osiguraju da su plate proporcionalne njihovom radu.

PROMOCIJA SARADNJE U PRAVOSUĐU

Pravosudni sistemi su složeni, pa je ključno osigurati da različite komponente mogu učinkovito sarađivati za šta je presudno definisanje jasnih i odgovarajućih nadležnosti ali bi i dodatna promocija međusobne saradnje institucija i organizacija zaduženih za suzbijanje korupcije mogla imati efekat sinergije i pružiti višestruke koristi.

POBOLJŠANJE PRISTUPA PRAVOSUĐU

Zaštita prava na pristup pravosuđu prvi je korak protiv nekažnjivosti i korupcije. Strategije za ostvarivanje ovog cilja uključuju pojednostavljivanje postupaka, i procedura, pristup pravnim mehanizmima svim građanima, proširenje definicije žrtava korupcije kako bi uključivala i one koji nisu u državnom sektoru te davanje prava određenim organizacijama civilnog društva da pokreću postupke vezane za korupciju, bilo da se radi o kaznenim, građanskim ili upravnim postupcima, te zastupaju interese žrtava korupcije ali i građana

PROŠIRENJE NADLEŽNOSTI U SLUČAJEVIMA VISOKE KORUPCIJE

Tamo gdje je prisutna korupcija velikih razmjera, kao što su zemlje čije pravosuđe je “nesposobno ili nespremno” da procesuira počinitelje korupcije, institucije stranih jurisdikcija sa jačim stepenom vladavine prava mogu pomoći u suprotstavljanju nekažnjivosti vođenjem postupaka za visoku korupciju. To zahtijeva da te strane zemlje imaju definisane mjere, kao što su proširene nadležnosti, minimalni imunitet za strane državne zvaničnike, podrška nevladinim organizacijama koje zastupaju javni interes kako bi vodile te slučajeve i zastupale žrtve, te šire definicije pravno utemeljene štete koja obuhvata širok opseg štete u slučajevima korupcije na visokom nivou.

METODOLOGIJA

Indeks percepcije korupcije (CPI) sabira podatke iz više različitih izvora koji daju percepciju privrednika i stručnjaka iz zemlje o nivou korupcije u javnom sektoru.

Poduzimamo sljedeće korake za izračunavanje CPI:

1. Biramo izvore podataka.

Svaki izvor podataka koji se koristi za izradu CPI-a mora ispuniti sljedeće kriterije da bi se kvalifikovao kao važeći izvor:

+ Kvantifikuje rizike ili percepcije korupcije u javnom sektoru

+ Zasnovan je na pouzdanom i validna metodologija

+ Dolazi od renomiranih organizacija

+ Omogućava dovoljne varijacije bodova za razlikovanje između zemalja

+ Rangira značajan broj zemalja

+ Uzima u obzir samo procjene stručnjaka iz zemlje ili poslovnih ljudi

+ Redovno se ažurira.

CPI 2023. izračunat je korištenjem 13 različitih izvora podataka iz 12 različitih institucija koje su zabilježile percepciju korupcije u posljednje dvije godine.

2. Standardizujemo izvore podataka na skali od 0-100.

Ova standardizacija se postiže oduzimanjem srednje vrijednosti svakog izvora u baznoj godini od rezultata svake zemlje, a zatim dijeljenjem sa standardnom devijacijom tog izvora u baznoj godini. Ovo oduzimanje i dijeljenje korištenjem parametara osnovne godine osigurava da su rezultati CPI uporedivi iz godine u godinu od 2012.

Nakon ove procedure, standardizovani rezultati se transformišu u CPI skalu tako što se pomnože sa vrijednošću standardne devijacije CPI u 2012. (20) i saberu sa medijalnom vrijednošću CPI u 2012. (45), tako da skup podataka odgovara skali od 0 do 100 CPI

3. Izračunavamo prosjek.

Da bi zemlja ili teritorija bila uključena u CPI, najmanje tri izvora moraju imati podatke za tu zemlju. CPI rezultat zemlje se tada izračunava kao prosjek svih standardiziranih rezultata dostupnih za tu zemlju. Rezultati se zaokružuju na cijele brojeve.

4. Navodimo stepen nesigurnosti

CPI rezultat je praćen standardnom greškom i povjerenju koje se kreće u određenom intervalu. Ovo zavisi od varijacije u izvorima podataka dostupnim za zemlju ili teritoriju.