Građani najčešće prijavljuju korupciju u organima javne uprave i obrazovanju

Tokom 2008. godine Centar za pružanje pravne pomoći u borbi protiv korupcije Transparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH) primio je 1354 prijave građana, grupa građana i pravnih lica koje se odnose na potencijalne slučajeve korupcije. TI BiH je ove prijave primio putem otvorene besplatne linije za prijavu slučajeva korupcije (0800 55555), koja je građanima na raspolaganju svakim radnim danom od 9 do17 časova, te poštom ili elektronskim putem.

Kao i tokom prethodnih godina, najveći broj prijava građana odnosio se na postupanja lokalnih organa vlasti (25% ukupnog broja primljenih prijava), a naročito inspekcijskih službi. Obim i vrsta pritužbi građana ukazuju na brojna kršenja zakona od strane lokalnih organa vlasti (opštinskih i kantonalnih), što dovodi i do ugrožavanja osnovnih ljudskih prava, posebno imovinskih i prava na rad.

Po broju prijava građana, oblast obrazovanja se nalazi na drugom mjestu (14% ukupnog broja prijava). U okviru ove oblasti, osim prijava koje su se odnosile na primanje i davanje mita, te način zapošljavanja, primane su i prijave vezane za način raspolaganja budžetskim sredstvima namijenjenim obrazovnim institucijama. Zabrinjavajući je trend ignorisanja prijava građana, od strane nadležnih institucija.

Zakonsko regulisanje i implementacija zakona o sukobu interesa izazivala je puno problema, imajući u vidu da je tokom većeg dijela godine, pitanje sukoba interesa bilo neregulisano na entitetskom nivou i na taj način sukob interesa praktično legalizovan. Znatan dio odgovornosti za haotično stanje u ovoj oblasti leži na CIK, a ovakvo stanje je, pored objektivnih problema u implementaciji zakona, prije svega uslovljeno nedovoljnim institucionalnim kapacitetima.
Povećan broj prijava građana na pravosuđe uglavnom je vezano za sporost u rješavanju sudskih predmeta, što dovodi u pitanje osnovno ljudsko pravo na pristup pravdi u razumnom roku. Kada je u pitanju procesuiranje korupcije, primijetan je trend ignorisanja slučajeva korupcije, posebno kod entitetskih i kantonalnih tužilaštava, a oduzimanje ilegalno stečene imovine se praktično ne primjenjuje. Uočljiv je, takođe, i trend ignorisanja, odnosno nepoštovanja presuda, čak i od strane državnih institucija.

U okviru prijava građana na zdravstvene institucije, pored davanja i primanja mita, procesi javnih nabavki medicinskog materijala i opreme su se pokazali kao posebno izražen problem. Pored toga, ukazivano je i na neregularnosti prilikom izbora specijalizanata putem javnih konkursa.
Način finansiranja pojedinih asocijacija i udruženja iz budžeta na različitim nivoima vlasti, imajući u vidu ispoljenu netransparentnost na koju su ukazivale prijave građana, ukazuje da su stvarne namjere zapravo sticanje protivpravne koristi i, kao takve, daleko od formalno proklamovanih.
Najugroženije kategorije stanovništva, kao što su povratnici, socijalno ugroženi i penzioneri, najveće su žrtve ogromnog prisustva korupcije, imajući u vidu nepostojeće ili slabe mehanizme zaštite prava ovih kategorija stanovništva.
Netransparentost u radu državnih institucija i dalje je prisutna u velikoj mjeri. Ovo se posebno odnosi na oblasti  privatizacije, funkcionisanja javnih preduzeća, dodjele koncesija i sl.

Neophodno je, takođe, napomenuti da Ministarstvo sigurnosti BiH, ni poslije ponovljenih zahtjeva TI BiH, nikada nije objavilo izvještaj o implementaciji strategije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, što dovoljno govori o ozbiljnosti pristupa državnih institucija ovom problemu.