Domaće pravosuđe stimulira korupciju

Slučaj Ramiza Džaferovića: “Pa u ovom slučaju praktično CIK savjetuje Vladu FBiH kako bi mogla biti u sukobu interesa po zakonu. Apsurdno je da CIK ne zna ko je nadležan za utvrđivanje sukoba interesa u ovom slučaju. Koja je svrha postojanja CIK-a ako ne poštuje sudske odluke ili ako neće da postupa po zakonu, pa se konstantno moramo obraćati Sudu BiH?”

Bh. predstavništvo jedne od najdjelotvornijih organizacija za suzbijanje kriminala i korupcije u svijetu, Transparency Internationala, već godinama nervira najviše političke predstavnike vlasti vršeći neprestani monitoring njihovog rada. Upravo je zahvaljujući upornosti TI-a raskrinkana milionska pronevjera novca vladajuće strukture RS-a prilikom gradnje Administrativnog centra Vlade, autoputeva, prodaje telekoma… Homofobični Milorad Dodik ih je zato stavio na čuvenu listu osoba i organizacija koje sprovode teoriju zavjere protiv RS-a. Dodikove prijetnje nisu međutim obeshrabrile predstavnike TI-a, koji su nastavili da alarmiraju javnost i pravosudne institucije o netransparentnosti vlasti, izraženoj korupciji u svim oblastima društva, dok su cijelu proteklu godinu proveli upozoravajući međunarodne zvaničnike da će, ukoliko strane sudije i tužioci odu iz BiH, doći do urušavanja pravosudnih institucija na državnom nivou. Izvršni direktor TI-a Srđan Blagovčanin za Dane govori o katastrofalnim posljedicama odluke visokog predstavnika da ne produži mandat međunarodnim sudijama i tužiocima u Odjelu za organizirani kriminal Tužilaštva BiH, kriminalu u režiji visokopozicioniranih političara, stanju medijskih sloboda u RS-u, podređenosti Centralne izborne komisije BiH vladajućoj oligarhiji te upozorava na rizik da BiH ostane potpuno izolirana od Evropske unije i zemalja u regionu

DANI: Gospodine Blagovčanin, kako komentirate odluku visokog predstavnika Valentina Inzka da ne produži mandat stranim sudijama i tužiteljima iz Odjela za organizirani i privredni kriminal Suda i Tužilaštva BiH?

BLAGOVČANIN: Ovakva odluka je vrlo opasna greška, koja će imati sasvim sigurno ogromne štetne posljedice na vladavinu prava u BiH. To bi bilo isto kao kada bi požar gasili benzinom. Korupcija i organizovani kriminal su sasvim sigurno požar koji je zahvatio BiH. Već dugo vremena se znao termin isticanja mandata stranim sudijama i tužiocima, a domaće vlasti nisu učinile ništa da obezbijede sredstva za jačanje ovih institucija domaćim kadrovima. Umjesto toga, smanjen je budžet pravosudnim institucijama na državom nivou. S druge strane, stručna javnost, uključujući i prve ljude Suda i Tužilaštva BiH, su jasno isticali neophodnost produženja mandata stranim sudijama i tužiocima. Dakle, odluka da se ne produži mandat stranim sudijama i tužiocima je praktično nagrada svim onim koji već odavno otvoreno prijete čak i predstavnicima međunarodne zajednice u BiH, a imali smo priliku da vidimo koliko je to heterogena grupa u svemu, osim kada je u pitanju zaštita vlastitog kriminala. Sasvim sigurno će doći do još teže situacije u zemlji, a vladajuće oligarhije će dobiti još jedan podstrek da opstruišu reforme u zemlji.

DANI: Iako je TI u nekoliko navrata upozoravao najznačajnije međunarodne organizacije i strane vlade na, kao što ste jednom prilikom rekli, “potpunu zarobljenost države od strane moćnih oligarhija”, međunarodna zajednica je ipak ostala gluha na ove uzbune. Šta mislite, zašto su predstavnici međunarodne zajednice donijeli jednu takvu odluku iako su i pored toga svjesni krhkosti pravosudnog sistema i jake sprege između političkog aparata, tužilaštva i kriminala?

BLAGOVČANIN: Činjenica je da u zadnjih nekoliko godina opada interes ključnih zemalja u okviru međunarodne zajednice za zbivanja u BiH. Među donosiocima ključnih političkih odluka u okviru međunarodne zajednice uobičajena je teza da naprosto BiH treba prepustiti samu sebi i da konačno domaće vlasti trebaju preuzeti potpunu odgovornost i vlasništvo nad reformskim procesima. Takva situacija je ustvari napravila jedan vakuum moći, kojeg, sve agresivnije, nastoje da popune politički lideri i njima bliske oligarhije uključujući i vjerske lidere u BiH i da što veći broj institucija, procesa ili odnosa u zemlji podrede sebi kako bi zaštitili i dodatno uvećali vlastito ilegalno stečeno bogatstvo. To je veoma opasna situacija i takvo stanje može dovesti do toga da BiH ostane potpuno izolovana od Evropske unije i čak od zemalja najbližeg okruženja koje, kako vidimo, ubrzano napreduje u reformskim procesima za razliku od BiH. Unazad posljednje tri godine imamo jedan veoma opasan trend da se institucije i zakoni ustrojeni pod pritiskom međunarodne zajednice sada polako urušavaju. Po tri ili četiri godine traje proces izbora direktora ključnih državnih institucija. Ilustrativan je posljednji primjer koji vladajuća koalicija planira izvesti sa izmjenama izbornog zakona BiH, kojim bi se, u suštini, trebao ukinuti institut otvorenih lista. Ovo bi bio ogroman korak unazad u smislu demokratičnosti izbora, što je jedino u interesu najužeg kruga partijskih lidera i što će ih, ustvari, dodatno ojačati.

DANI: Mislite li da će nakon ovoga definitivno biti zaustavljene pojedine istrage nad kojima se vršio najveći pritisak poput pronevjere budžetskog novca u iznosu od 145 miliona KM sadašnjeg saziva Vlade RS-a zbog gradnje Administrativnog centra, izgradnje autoputa Banja Luka -Gradiška a da ne govorimo o sumnjivim bankovnim računima, nekretninama u vlasništvu Milorada Dodika, premijera RS-a itd.?

BLAGOVČANIN: Sasvim sigurno je da će istrage o najtežim slučajevima korupcije i zloupotrebe službenih dužnosti biti dodatno iskomplikovane. Ogroman je pritisak bio na SIPA-u i Tužilaštvo u njihovom radu na spomenutim slučajevima. Vidjeli smo kako je prošao Dragan Lukač koji je bio izložen progonu samo zbog činjenice da je svoj posao radio po zakonu. U takvom okruženju je vrlo teško ljudima angažovanim na tim predmetima raditi svoj posao. Mislim da je zaposlenima unutar spomenutih institucija poslana užasno obeshrabrujuća poruka, da ukoliko rade posao u skladu sa zakonom, mogu očekivati ogromne probleme.

DANI: Primijetili smo ipak da su reakcije na odlazak stranih sudija i tužioca jako podijeljene. Pojedini smatraju da zaključci i poruke, poput te da je “ovo pobjeda kriminala”, obeshrabruju bosanskohercegovačke sudije i tužioce. Hajde da obrnemo tezu: otkud toliko nepovjerenje javnosti prema domaćim predstavnicima bh. pravosuđa?

BLAGOVČANIN: Da bi javnost imala povjerenje prema pravosuđu ili drugim institucijama, te institucije moraju imati rezultate. Kada pogledate situaciju sa procesuiranjem korupcije od rata naovamo, praktično reformisano bh. pravosuđe nije uspjelo da procesuira niti jedan od velikih slučajeva korupcije u koji su bili uključeni najviši politički zvaničnici ili njima bliske oligarhije. Prema istraživanjima TI-a BiH, od inače katostrafalno malog broja presuda za krivična djela zloupotreba službene dužnosti, 2/3 njih su uslovne kazne. Dakle, umjesto da se drakonskim kaznama vrši generalna prevencija korupcije, ovdje pravosuđe u principu stimuliše korupciju.

DANI: Transparency International je zbog svojih istraga bio i još uvijek je predmet ataka, koji su, prisjetimo se, posebno dolazili iz Banje Luke zbog raskrinkavanja pljačkaške privatizacije režima Milorada Dodika, afera oko Rafinerije Bosanski Brod, Telekoma Srpske itd. Kako uopće u takvim okolnostima uspijevate raditi i koje su posljedice po Vas i Vaše kolege?

BLAGOVČANIN: Uslovi za rad su dosta teški imajući u vidu ukupno stanje osnovnih ljudskih prava i sloboda. Nažalost, nije samo TI predmet napada u BiH, već i novinari, ali i ljudi unutar institucija koji svoj posao rade po zakonu. Ovih dana smo svjedoci i ogromnih pritisaka i prijetnji na glavnog revizora u RS-u od strane vladajućeg režima. Mi ustvari samo pokušavamo da radimo svoj posao i trudimo se da se ne osvrćemo na pritiske koliko je to moguće. Naravno, postoje situacije kada pritisci i prijetnje eskaliraju, kao u ljeto prošle godine, kada je TI suspendovao sve aktivnosti u BiH zbog direktnih prijetnji premijera RS-a. Postoje određene informacije da će situacija biti još teža u smislu ponovnih napada i pritisaka.

DANI: Da li vaša istraživanja imaju utjecaja na javnost u RS-u, koliko joj se uspijevate približiti ili medijski mrak u RS-u uistinu dominira?

BLAGOVČANIN: U RS-u većinu medija kontroliše vladajući režim Milorada Dodika i, naravno, TI BiH nema pristupa tim medijima. Međutim, danas sve veći broj ljudi koristi internet, tako da striktnu kontrolu nad protokom informacija više nije moguće sprovesti. Što se tiče povjerenja građana prema TI-u, o tome sigurno svjedoči i veliki broj zahtjeva građana za pružanjem pravne pomoći u okviru našeg Centra koji djeluje već šest godina. Kakva je situacija u RS-u kada su u pitanju medijske slobode i sloboda govora uopšte, najbolje ilustruje nedavni zvanični dokument koji je usvojila Vlada RS-a pod nazivom Lažno prikazivanje društvenih i ekonomskih prilika u RS. U tom dokumentu Vlada je sakupila navodne dokaze o postojanju međunarodne zavjere protiv RS-a, a zavjeru protiv RS-a vode novinari, tužioci, međunarodni zvaničnici i, naravno, TI. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Ali se sada postavlja pitanje koji je sljedeći korak – pohapsiti ljude spomenute u tom dokumentu ili ih likvidirati kao državne neprijatelje?

DANI: I pored toga, TI je i ove godine neprestano upozoravao na korupciju u vlasti. Šta ste sve razotkrili?

BLAGOVČANIN: U okviru TI-a BiH već skoro šest godina djeluje Centar za pravnu pomoć, u kojem građani, žrtve ili svjedoci korupcije, mogu dobiti besplatnu pravnu pomoć. Svakodnevni kontakt s građanima omogućava nam da se iz prve ruke uvjerimo u stepen i rasprostranjenost korupcije. U BiH je ona zaista prisutna u praktično svim segmentima društva – od kulture, umjetnosti, nauke, sporta pa do državne administracije. I ove godine, TI BiH je pratio veliki broj slučajeva.

DANI: Sud BiH usvojio je žalbu koju je TI podnio protiv CIK-a zbog odbijanja da se donese rješenje o postojanju sukoba interesa u slučaju Ramiza Džaferovića, predsjednika uprave Razvojne banke FBiH. S druge strane, u CIK-u tvrde da ne mogu ništa uraditi dok Parlament FBiH konačno ne usaglasi odredbe Zakona o sukobu interesa s odredbama Zakona o privrednim društvima. Istovremeno, čak je i Vlada FBiH priznala da je u sukobu interesa zbog Razvojne banke, dok CIK opet tvrdi suprotno. Šta je posrijedi?

BLAGOVČANIN: Pa u ovom slučaju praktično CIK savjetuje Vladu FBiH kako bi mogla biti u sukobu interesa po zakonu. Apsurdno je da CIK ne zna ko je nadležan za utvrđivanje sukoba interesa u ovom slučaju. Koja je svrha postojanja CIK-a ako ne poštuje sudske odluke ili ako neće da postupa po zakonu, pa se konstantno moramo obraćati Sudu BiH? Umjesto toga, CIK se bavi TI-om BiH, vršeći nekakve istrage što je potpuno neovlašteno. CIK je primjer institucije koja je u prošlosti bila primjer nezavisnosti ali, po povlačenju međunarodnih zvaničnika, pala je pod potpunu političku kontrolu.

DANI: Jednom prilikom ste rekli da je ova institucija u dosadašnjem radu pokazala da je sklonija legalizaciji sukoba interesa nego njegovom iskorjenjivanju. Možete li obrazložiti ovu tvrdnju i reći ko zapravo upravlja CIK-om?

BLAGOVČANIN: Mislim da je situacija u CIK-u odavno postala alarmantna. Bili smo svjedoci da članovi CIK-a tuže jedni druge, da ne poštuju odluke Suda BiH ili čak da CIK ne može utvrditi ko je nadležan da utvrdi sukob interesa u jednom od brojnih slučajeva koje je TI BiH pratio. Sada imamo situaciju da se priprema novi zakon o sukobu interesa koji će onemogućiti građanima da prijavljuju slučajeve sukoba interesa, što je suprotno zdravom razumu i svim međunarodnim obavezama koje je BiH preuzela. Ovaj zakon ako se usvoji ovakav kakav je otišao u parlamentarnu proceduru potpuno obesmišljava institute sukoba interesa i kao takav praktično potpuno štiti javne zvaničnike i omogućava im da se bave privatnim poslovima. U suštini, CIK se nalazi pod političkom kontrolom vladajućih partija, a ignorisanjem tzv. velikih slučajeva to se najbolje pokazuje.

DANI: Kako uopće očuvati neovisnost najbitnijih državnih institucija kada vidimo kako je jak pritisak političkih stranaka i njihovih predstavnika da na te pozicije dovedu svoje ljude?

BLAGOVČANIN: To je zaista veliki problem. Svakodnevno smo svjedoci da pojedinci koji odgovorno i pošteno obavljaju svoj posao imaju ogromne probleme. Također smo svjedoci da je osnovni kriterij za veliku većinu imenovanja i postavljanja stranačka pripadnost, to se više odavno ne krije. Stranačke kadrovske komisije o tome otvoreno govore.

DANI: Nedavno ste upozorili da je, prema indeksu percepcije korupcije, BiH s 96 pala na 99 mjesto od 105 najkorumpiranijih zemalja u Evropi, što znači da je kod nas korupcija sve više u porastu. Možete li konkretno reći koji su nivoi vlasti i predstavnici vlasti najkorumpiraniji?

BLAGOVČANIN: U BiH su prisutni oblici korupcije koji su društveno najopasniji i protiv kojih se najteže boriti, oni ujedno imaju i najveću ekonomsku cijenu. Ogromno je prisustvo korupcije na najvišim nivoima vlasti kroz procese privatizacije, funkcionisanje javnih preduzeća, procese javnih nabavki i rad entitetskih razvojnih banaka. Dok druge zemlje čak i najužeg regiona napreduju u provođenju antikorupcionih reformi, stanje u BiH se dodatno komplikuje. Zato postoje brojni primjeri, BiH je recimo posljednja zemlja u regionu koja će dobiti Zakon o antikorupcionom tijelu. Tako da je suština problema, dakle ono što više brine od trenutnog stanja, potpuno odsustvo napretka na suzbijanju korupcije. Cijena korupcije za jedno društvo je ogromna, siromaštvo i izopćivanje iz demokratskog procesa donošenja odluka.

DANI: Često se govori o tome kako je za neispunjavanje uvjeta za liberalizaciju viznog režima kriva činjenica da nisu provedene antikorupcione reforme. Međutim, šta vrijede reforme ukoliko na sceni imamo nekompetentnost pravosuđa i odsustvo volje da se slučajevi korupcije procesuiraju i adekvatno sankcioniraju?

BLAGOVČANIN: Suzbijanje korupcije je proces čija je suštinska ideja sprečavanje mogućnosti da se korupcija uopšte desi. Jer čak i ako slučaj korupcije koji se desi bude otkriven i procesuiran, šteta je već nastupila. Naravno, BiH je užasno puno udaljena od jasne političke volje za borbu protiv korupcije. Međutim, svi imamo svoj dio odgovornosti, naravno neko manji, neko veći. TI BiH je izgubio tri godine da uvjeri domaće vlasti da ratifikuju Konvenciju UN-a protiv korupcije, zatim još tri da ubijedimo domaće političare da je neophodno da Parlament BiH ima centralnu ulogu u sveobuhvatnoj borbi protiv korupcije, što predviđa novi Zakon o agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. Hoću da kažem da su i najmanji pomaci naprijed bitni, i da svako treba dati svoj doprinos da se ljestvica transparentnosti i odgovornosti u ovoj zemlji stalno podiže na viši nivo.

Autor: Belma Bećirbašić (DANI, broj 654 )