U Banjaluci održan Okrugli sto na temu “Društveni prioriteti, javnost i mediji”

Uloga i prioriteti većine medija očituju se, manje -više kao sredstvo manipulacije uz koju državni aparat opravdava svoje postojanje.U jednoj neprimjernoj simbiozi vlasti i sredstava informisanja, na većem dijelu zemalja nastalih raspadom eks Jugoslavije, održava se sistem pogrešnih vrijednosti unutar kojeg "prvenstvo prolaza" imaju "oni" bez kriterijuma i bez ličnog stava, brižljivo vaspitani i pripremljeni od strane svojih tutora. Zbog toga se interesi medija očigledno razlikuju od stvarnih društvenih potreba i prioriteta. Mediji koji se plaše za svoj opstanak, za preživljavanje, podliježu određenim političkim pritiscima koji se, opet, nameću preko oglašivača u medijima, koriguju prioritete prema vlastitim potrebama. Međutim, s oporavkom privrednog života, mogli bi se odrediti relevantni faktori i društveni prioriteti u kojima bi se dozvolilo kritičkoj masi da da svoj pečat. Ovo su neki od zaključaka okruglog stola na temu "Društveni prioriteti, javnost i mediji" održanog u Banjaluci, u organizaciji Fondacije Fridrih Ebert i Trasparensi internešnela Banjaluka. Koliki prostor javna sfera zauzima u situaciji predominantne države i slabog civilnog društva? Da li takvo stanje pogoduje promovisanju partikularnih interesa kao opštih? Šta su danas društveni prioriteti BIH i regiona? Kakav uticaj mediji imaju na kreiranje i ostvarivanje društvenih prioriteta? Na koji način mediji promovišu društvene prioritete i koliko im pažnje posvećuju? Da li su mediji aktivni učesnici u kreiranju društvenih prioriteta kroz otvaranje dijaloga i kakav imaju odnos prema njima? Tokom debate izneseni su odgovori na neka od pomenutih pitanja.

Učesnici debate jasno su poslali poruku da ekonomski i finansijski nezavisni mediji nisu u stanju na adekvatan način odgovoriti političkim i drugim pritiscima kojima je uslovljen njihov opstanak, niti je, kako su istakli, utemeljen čvrst alternativni aparat, koji bi se u datom trenutku mogao iskoristiti kao rezervno rješenje. Takođe učesnici okruglog stola, iznijeli su problem kadrovskih službi zbog koji su interesi pojedinih medija pogrešno usmjereni. Dragoljub Žarković, glavni i odgovorni urednik nedeljnika Vreme, rekao je da "novac koji ulazi u medije diktira ponašanje uz partijske uticaje i dobar deo medija sve više postaje papir, a sve manje sadržaj".

– Niko nije izuzetak, ni Srbija, ni Hrvatska ali ni američke novine, bogate kompanije koje izuzetno vode računa o glavnim oglašivačima. U prirodi je ta dva pola, dakle, velikog oglašivača i medija da jedni druge štite, sve dok nije ugrožen javni interes. U tome je upravo razlika između dobrih i loših novinara. Primera radi, kada je jedna od velikih američkih kompanija prikazala suficit, koji je u stvari bio deficit toliki da je bila ugrožena vrednost dolara Njujork tajms je šest meseci oklevao da to objavi – rekao je Žarković.
On je posebno istakao da je "politika" u odnosu na medije u Srbiji podigla sopstevni prag, kao i da u Srbiji postoji veliki broj inostranih medija što se ne bi moglo reći za RS ili uopšte za BIH. Urednik lista Vreme smatra da postojanjem ino medijskih kuća nije dozvoljen monopol nijednoj medijskoj kući. Sandi Blagonić, etnolog, iz Zagreba, smatra da definiciju civilnog društva čini kritička javna diskusija koja je preduslov za javnu riječ. Oštro praveći paralele od nacističkog rajha, preko titoizma pa do ‘90 – ih godina kroz politiku Franje Tuđmana, gdje je prikazao poistovjećivanje mase sa liderima.

– Zemlje u regionu nisu sposobne da vode kritičkiu riječ. Bili smo, na ovim prostorima sve i svašta, pogotovu smo imali mitologizaciju javnog diskursa i sve ostalo osim pojedinca sa integritetom. Danas je u regionu i u Hrvatskoj prisutna trivijalizacija i tabloizacija medija. U Hrvatsku je ulaskom RTL televizije upravo došlo do toga. No da bi HTV, javni servis, zadržao gledanost i popularnost ulazi u trivijalizaciju gdje je došlo do kršenja društvenih prioriteta, rekao je Blagonić. Boris Divjak, iz organizacije Transparensi internešnel, smatra da je veliki pritisak urednika na novinare tako da se ne dozvoljava afirmacija istraživačkog novinarstva i rada. Divjak smatra da smo u institucionalnom haosu, da postoji nekoordinisanost javnog sektora, zakoni bez implementacije, nedostatak institucionalne saradnje kao i nedostatak odgovornosti, što je dovelo do stanja u kakvom se nalaze mediji u BIH.Novinar Javnog servisa BHT1 Amir Zukić tvrdi da vodeći mediji u BIH kreiraju društvene prioritete u sprezi sa vlašću i to svako unutar svoje nacionalne grupe.

– Imamo tri paralelne javnosti i tri različita prioriteta. Četvrti kreator je Međunarodna zajednica koja po svojim kriterijumima određuje prioritet. Naime, u BIH glavna je priča politika, odnosno da li će entiteti opstati ili ne, ko će kome replicirati od političara dva entiteta i slično. U FBIH vodeći mediji koji podržavaju rad vlasti su Dnevni avaz, koji mijenja mecene, Dani, i još neki, dok se u RS u tome očituju Nezavisne novine i RT RS koji daju podršku vladajućoj strukturi, kazao je Zukić.
Zukić je mišljenja da je u Bih danas atraktivno biti nacionalista u medijima i podržavati svog nacionalnog vođu, u protivnom, kaže on, sve bi se drugačije tumačilo.

– Meni su zamjerili što sam u Zahtijevu Srebreničana za istupanje iz RS prepoznao razgradnju Bosne i hercegovine jer njih praktično nisu zanimali milioni koji će se uložiti radi poboljšanja života već samo izlazak iz RS, A opet zar RS nije u BIH. Isto tako nedavno je na udaru Reisa Cerića bilo sarajevski list Dani. Naime, zbog neke naslovne strane za koju je reis smatrao da vrijeđa njega i Bošnjake insistirao je kod oglašivača u ovom listu da odustane od oglašavanja. Takvih primjera je na pretek, rekao je Zukić. No, opšti utisak, kaže Zukić je da, u BIH, nedostaje profesionalizma i podjednake kritičnosti prema političarima iz svog nacionalnog korpusa. Naime, na ovoj debati otvorena su pitanja problema u funkcionisanju medija i njihove uloge u društvu kao i odnos i uticaj na djelovanje državnih i društvenih institucija ali i javnosti.

– Osnovni cilj je unapređenje rada medija, kreiranje atmosfere dijaloga u društvu, povećanje otvorenosti institucija. Za postojanje javne sfere neophodno je postojanje pluralističkih izvora informacija, te nepostojanje dominacije od strane institucija, grupa ili pojedinaca koje bi kontrolisale informacije. U takvom prostoru javnost nije isključivo primalac informacija, već i aktivni učesnik u kreiranju javnih politika, rekla je Tanja Topić, predstavnik Fondacije Fridrih Ebert.

izvor: NUNS