CIK čak ne zna ni ko je nadležan

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK BiH) donijela je zaključak kojim se zahtjev Transparency International Bosne i Hercegovine za utvrđivanje postojanja sukoba interesa u slučaju Ramiza Džaferovića odbacuje zbog nenadležnosti, iako je Sud BiH donio odluku i naložio CIK BiH da postupi po ovom slučaju.

Podsjećanja radi, Transparency International BiH je nekoliko puta CIK podnosio prijavu zbog postojanja sukoba interesa u slučaju Ramiza Džaferovića, koji je osim što je predsjednik uprave Razvojne banke FBiH, ujedno i i vlasnik privatne firme “Džaferović” koja je obavljala revizorske usluge za preduzeća kojima je ova banka odobravala kredite. CIK je, međutim, TI BiH u više navrata obavještavala da nema osnova za pokretanje postupka na osnovu prijave TI BiH, iako je po Zakonu bila dužna donijeti i zvanično rješenje o ovom slučaju. Zbog upornog odbijanja CIK da donese zvanično rješenje, TI BiH je podnio žalbu Sudu BiH, koji je žalbu usvojio i naložio CIK da u roku 15 dana postupi u skladu sa zakonom u slučaju gospodina Džaferovića.

Međutim, CIK BiH je nastavila svoju dosadašnju praksu, pa se i u ovom slučaju oglušila o odluku Suda i ponovo se proglasila nenadležnom, navodeći čak kako nije mogla utvrditi koji je organ nadležan za vođenje ovog postupka. Uzimajući u obzir da je sam Sud BiH naložio CIK da postupa po ovom slučaju, te da je u domenu CIK BiH upravo utvrđivanje sukoba interesa izabranih zvaničnika i nosilaca izvršnih funkcija, ovakva konstatacija CIK BiH postaje apsurdna i jasno pokazuje da ova institucija ponovo odbija vršiti svoju zakonsku dužnost i zaštititi interese građana.

U Zaključku CIK BiH se takođe navodi da „postoji konstantan pritisak dijela nevladinog sektora, dijela medija, dijela političkog miljea i od strane pojedinaca na CIK BiH da vodi postupke iz područja sukoba interesa“. Čak i ukoliko se zanemari činjenica da prema sadašnjem Zakonu o sukobu interesa ove skupine imaju pravo podnositi prijave CIK BiH koje se odnose na sukob interesa, jasno je da su navedeni „pritisci“ upravo posljedica odbijanja CIK da vrši svoju dužnost. Međutim, uzimajući u obzir da CIK uporno odbija postupati po nalozima institucije kao što je Sud BiH, postaje iluzorno očekivati da će djelovati po prijavama nevladinih organizacija ili građana, čime se još jednom dokazuje da je sam institut sukoba interesa u BiH potpuno obesmišljen.

Kao zaključak, neophodno je postaviti sljedeće pitanje: Ukoliko se Centralna izborna komisija BiH iz slučaja u slučaj uporno proglašava nenadležnom po pitanju utvrđivanja sukoba interesa, koje su onda nadležnosti ove institucije i da li se nadležnost ove institucije može prilagođavati trenutnoj političkoj situaciji?