I OPŠTE ODREDBE

Ovim zakonom propisuju se mjere i radnje u bankarskom, finansijskom i drugom poslovanju koje se preduzimaju radi otkrivanja i sprečavanja pranja novca.

Pranje novca i preduzimanje mjera.

Pranjem novca u smislu ovog Zakona, smatra se:

Prikrivanje ili utaja prave prirode imovine, sticanje, posjedovanje ili upotreba imovine proistekle iz radnji krivičnog djela, konverzija ili transfer imovine koja potiče od kriminalnih radnji ili učestovanja u kriminalnim aktivnostima, radi prikrivanja ili utaje nelegalnog porijekla takve imovine, kao i prikrivanje nezakonito pribavljene imovine ili kapitala stečenog pri svojinskoj transformaciji (privatizacija državniog kapitala).

Imovinom u smislu ovog zakona, smatraju se pokretne i nepokretne stvari, prava i novac (domaća i strana valuta), hartije od vrijednosti i druga sredstva plaćanja, te pravno valjani dokumenti na osnovu kojih se utvrđuje pravo svojine i druga prava.

Radnje i mjere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca, u smislu ovog zakona, preduzimaju se pri slijedećim transakcijama:

- ulaganju novca,
- preuzimanju, zamjeni, raspodjeli distribuciji novca,
- sklapanju pravnih poslova kojima se stiče imovina,
- ostalim oblicima raspolaganja novcem i drugom imovinom, što može poslužiti za pranje novca.

Obveznici provođenja mjera

Pravna lica i odgovorna lica u pravnim licima, te fizička lica koja su obavezna preduzimati mjere i radnje radi otkrivanja i sprečavanja pranja novca u skladu sa ovim zakonom (u daljem tekstu: obveznici) su:

- banke i štedionice i štedno-kreditne zadruge;
- investicioni fondovi i društva te druge finansijske institucije;
- organizacije ovlaštene za vođenje platnog prometa;
- direkcije za privatizaciju;
- osiguravajuća društva;
- berze i druge finansijske institucije ovlaštene za obavljanje poslova u vezi sa hartijama od vrijednosti;
- mjenjačnice;
- zalagaonice;
- kockarnice, automat-klubovi, organizatori igara na sreću, robno-novčanih lutrija, tombola i drugih igara na sreću.

Obveznicima, u smislu ovog zakona, smatraju se i druga pravna lica, trgovci i pojedinci, zanatlije i fizička lica ako obavljaju djelatnost u vezi sa poslovima primanja novčanih depozita, prodaje i kupovine dugovanja i potraživanja, upravljanja imovinom za treća lica, izdavanja platnih kartica, poslovanja tim karticama, lizinga, organizacije putovanja prometa nekretninama, umjetničkim predmetima, antikvitetima i drugim predmetima veće vrijednosti, te poslovima obrade plemenitih metala, drugog dragog kamenja i njihovog prometa.

II MJERE, POSTUPCI I RADNjE KOJE SE PREDUZIMAJU RADI OTKRIVANjA PRANjA NOVCA

Identifikacija stranke

Obaveznici utvrđuju identitet stranke prilikom otvaranja svih vrsta bankarskih računa i drugih oblika uspostavljanja poslovne saradnje sa strankom.

Obaveznici utvrđuju identitet stranke prilikom svake transakcije koja se obavlja gotovinom novcem, stranom valutom, vrijednosnim papirima, plemenitim metalima i dragom kamenju, čija je vrijednost transakcije 30.000,00 konvertibilnih maraka (KM) ili veća.

Identitet stranke obveznici utvrđuju i prilikom obavljanja povezanih transakcija čiji ukupan iznos prelazi vrijednost utvrđen u stavu 2. ovog člana.

Pored utvrđivanja identiteta u slučajevima iz st.2.i 3. ovog člana, stranke treba identifikovati i prilikom svih drugih gotovinskih ili bezgotovinskih transakcija ako postoji sumnja da se radi o pranju novca.

Identifikacija stranke nije potrebna kada se obavljaju:

- transakcije među bankama, štedionicama, štedno-kreditnim zadrugama, osiguravajućim društvima i organizacijama koje obavljaju platni promet;

- transakcije među bankama i mjenjačnicama koje se odnose na otkup strane gotovine i stranih čekova ili na preuzimanje stranih čekova na realizaciju;

- transakcije među bankama koje se odnose na prijenos gotovine ili čekova preko granice Bosne i Hercegovine ako domaća banka ima za takav prijenos dozvolu nadležne finansijske institucije;

- transakcije u bankama, štedionicama, štedno-kreditnim zadrugama ili organizacijama koje obavljaju platni promet i kada se transakcije odnose na dizanje gotovine putem čeka sa žiro-računa domaćih pravnih ili fizičkih lica i kada ček potiče iz prodaje robe ili usluga stranim pravnim licima ili stranim samostalnim preduzetnicima ili zanatlijama;

- transakcije u bankama, štedionicama, štedno-kreditnim zadrugama ili organizacijama koje obavljaju platni promet i kada se transakcije odnose na dizanje gotovine sa tekućeg računa sa čekom radi pologa na štedni ulog, te iste stranke ili radi depozita u korist iste stranke ili radi kupovine deviza povezane sa istovremenim pologom na devizni račun, odnosno na deviznu štednu knjižicu iste stranke;

- transakcije podizanja gotovog novca sa tekućih računa i žiro-računa građana, te štednih knjižica i računa građana.

Obveznik utvrđuje identitet fizičkog lica koje traži transakciju uvidom u lične isprave (ličnu kartu, pasoš ili drugu javnu ispravu).

Ako obveznik obavlja transakciju za pravno lice, utvrđuje identitet lica koje za pravno lice traži transakciju u skladu sa stavom 1. ovog člana te naziv, sjedište i matični broj pravnog lica koje traži transakciju.

Ako obveznik utvrđuje identitet stranca, uzima lične podatke iz pasoša ili drugih javnih isprava.

Obveznik prilikom transakcije iz člana 4. alineja 2, 3 i 4 ovog zakona mora zahtijevati od stranke izjavu o tome traži li transakciju u svoje ime ili u svojstvu punomoćnika.

Obveznik mora od stranke tražiti punomoć ako stranka zahtjeva transakciju u svojstvu punomoćnika.

Za transakcije iz člana 4. alineja 2, 3 i 4 ovog zakona identitet stranke utvrđuje se u skladu sa članom 6 stav 3. ovog zakona.

III ORGANIZACIJA POSLOVA NA SPREČAVANjU PRANjA NOVCA I POSTUPAK U VEZI S OBAVIJEŠTAVANjEM O TRANSAKCIJI

Odjeljenje za sprečavanje pranja novca

Odjeljenje za sprečavanje pranja novca se osniva u sastavu Ministarstva finansija.

Zadatak Odjeljenja za sprečavanje pranja novca (u daljem tekstu: Odjeljenje) je prikupljanje, obrađivanje, razmjenjivanje i arhiviranje podataka dobivenih od obveznika, pružanje obaviještenja nadležnim družavnim organima te zajedno s njima preduzimanje mjera za sprečavanje pranja novca.

Unutrašnju organizaciju Odjeljenja uređuje Vlada Republike Srpske uredbom.

Ministarstvo finansija podnosi Vladi Republike Srpske izvještaj o radu Odjeljenja najmanje jednom godišnje.

Prikupljanje podataka o transakcijama

Obveznik će u slučajevima iz člana 4 alineja 1, 2, 3 i 4 ovog zakona prikupiti podatke o transakciji.

Podaci o transakciji koje treba prikupiti prema stavu 1 ovog člana su:

- naziv, sjedište i matični broj pravnog lica te ime, adresa i jedinstveni matični broj građanina-fizičkog lica koje vrši transakciju,
- svrha transakcije,
- datum i mjesto transakcije,
- iznos transakcije,
- način obavljanja transakcije i valuta u kojoj se obavlja transakcija.

Stranka će sama za transakcije navedene u članu 4 alineja 2, 3 i 4. ovog zakona popuniti izjavu i dati obavezniku sve podatke o kojima po ovom zakonu isti mora obavještavati Odjeljenje.

Ako se transakcija odvija na osnovu ugovora onda se pri svakoj pojedinačnoj transakciji evidentira iznos na koji se odnosi transakcija, te način izvođenja transakcije.

Prilikom polaganja novca u dnevno-noćni trezor, vrši se identifikacija odgovornih lica obaveznika.

Ako obveznik posumnja u istinitost podataka, može od stranke zahtjevati i njenu pismenu izjavu.

Obveznik će odbiti transakciju iz člana 4 alineja 2, 3 i 4. vog zakona ako ne utvrdi podatke iz člana 6 i 8 ovog zakona ili lice u svojstvu punomoćnika ne pruži valjanu punomoć.

Obavještavanje Odjeljenja i dostava podataka u slučaju sumnje na pranje novca.

Obveznici će obavještavati Odjeljenje o svim transakcijama iz člana 4 alineja 2 do 4. ovog zakona na način i u rokovima predviđenim ovim zakonom i na njemu zasnovanim propisima, dostavljajući mu podatke iz člana 6, 8 i 10. ovog zakona.

Obveznici će obavještavati Odjeljenje i o transakcijama koje odbiju obaviti u skladu sa članom 11 stav 2. ovog zakona. U tom slučaju uz obavijest moraju dostaviti i podtke koje prikupe u vezi s takvim transakcijama.

Obveznici će putem telefona, telefaksa ili na drugi primjeren način obavještavati Odjeljenje prema stavu 1 ovog člana prije nego što obavi transakcije, te naznačiti rok kada će ih obaviti. Ako obavještenje ne daju u pismenom obliku, učinit će to naknadno, a najkasnije u roku od tri dana od dana obavljene transakcije. Ukoliko obavještenje nije dostavljeno u pismenom obliku obveznik i Odjeljenje moraju izdati zabilješku o obavještenju koje nije dato u pismenom obliku.

Ako zbog prirode transakcije nije moguće o njoj obavijestiti Odjeljenje prije njezina obavljanja, obveznici su dužni učiniti nakasnije tri dana nakon obavljene transakcije.

Obrasce za prikupljanje, obrađivanje, razmjenjivanje i arhiviranje podataka, te pružanje obavještenja iz člana 9 ovog zakona propisaće ministar finansija.

Republička uprava carina Republike Srpske obavezna je Odjeljenju uputiti obavijest, najkasnije u roku od tri dana od trenutka saznanja o prenosu ili pokušaju nezakonitog prenosa preko granice Bosne i Hercegovine, gotovine ili čekova u domaćoj ili stranoj valuti u vrijednosti od 20.00,00 KM ili većoj.

Obavještenje iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o licu koje za sebe ili drugoga prenosi ili namjerava protuzakonito prenijeti gotov novac ili čekove preko granice Bosne i Hercegovine, mjesto i vrijeme prelaska granice i podatke o namjeni gotovog novca ili čekova.

Odjeljenje potvrđuje obavezniku prijem obavještenja iz člana 12. ovog zakona odmah, a najkasnije u roku od 24. sata.

Odjeljenje može putem telefona, telefakssa ili na drugi način obvezniku naložiti privremeno obustavljanje izvršenja transakcije, najviše 48 sati, u slučaju provjere podataka iz obavijesti, ili ako Odjeljenje ocijeni da postoji opravdana sumnja da se radi o pranju novca.

Ako postoji opravdana sumnja z pranje novca, Odjeljenje može od obveznika zahtjevom tražiti i druge podatke o transakciji i strankama koje nisu obuhvaćene članom 12. stav 1. ovog zakona kojima raspolaže obveznik te odrediti rok njihove dostave.

Podatke, informacije i dokumentaciju iz stava 1. ovog člana, obveznici su dužni dostaviti Odjeljenju bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.

Odjeljenje može radi obimnosti dokumentacije ili drugih opravdanih okolnosti produžiti rok iz stava 2. ovog člana ili izvršiti pregled dokumentacije i na licu mjesta kod samih obveznika.

Ako Odjeljenje u roku navedenom u članu 14. stav 2 ovog zakona ocijeni da ne postoje razlozi za opravdanu sumnju da se radi o pranju novca o tome obaviještava obveznike koji mogu odmah izvršiti transakciju.

Ako u roku navedenom u članu 14 . stav 2. ovog zakona nije preduzelo nikakve mjere, obveznici mogu izvršiti transakciju.

Obavještavanje nadležnih organa

Ako Odjeljenje tokom obavljanja poslova iz svoje nadležnosti utvrdi da postoji osnovana sumnja da je učinjen prekršaj ili krivično djelo, obavijestiti će o tome Ministarstvo unutrašnjih poslova ili podnijeti prekršajnu odnosno krivičnu prijavu nadležnom organu.

IV ČUVANjE I ZAŠTITA PODATAKA

Svi podaci prikupljeni na osnovu ovog zakona smatraju se tajnom i mogu se koristiti samo za namjene utvrđene ovim zakonom.

Obveznici moraju čuvati podatke prikupljene na osnovu zakona i dokumentacije na osnovu koje je obavljena transakcija najmanje pet godina od njezina obavljanja, odnosno od posljednje transakcije u nizu transakcija koje čine cjelinu ako zakonom nije određeno drugačije.

Podatke o stranci s kojom je uspostavljen trajni poslovni odnos u smislu člana 6. stav 1. ovog zakona treba čuvati najmanje pet godina nakon prestanka poslovnog odnosa ako zakonom nije drukčije određeno.

Odjeljenje i obveznik nisu u obavezi obavještavati lica o prikupljenim podacima koji se na njega odnose niti o radnjama preduzetim po odredbama ovog zakona.

Odjeljenje čuva prikupljene podatke 10 godina.

Nakon isteka roka iz stava 2. ovog člana, podaci se arhiviraju i mogu se koristiti samo na zahtjev Ministarstva unutrašnjih poslova, tužilaštva i sudova ili lica na kojeg se odnose.

Podaci se uništavaju u skladu sa odredbama Zakona o arhivskoj djelatnosti.

V MEÐUNARODNA SARADNjA

Odjeljenje može podatke dobijene na osnovu ovog zakona dostaviti na njihov zahtjev odgovarajućim organima i organizacijama, koje se bave sprečavanjem pranja novca pod uslovima uzajamnosti, putem ministarstva unutrašnjih poslova - odjeljenja za međupolicijsku saradnju.

VI Kaznene odredbe

Novčanom kaznom od 500,00 KM do 15.000,00 KM kazniće se pravno lice- obveznik iz člana 5. ovog zakona ako:

- ne prikupi podatke o transakciji u skladu sa članom 8 ovog zakona,

- ne pribavi punomoć u skladu sa članom 9. ovog zakona,

- u rokovima i na način predviđen ovim zakonom i na njemu zasnovanim propisima ne obavijesti Odjeljenje o transakciji i dostavi mu podatke iz člana 12 ovog zakona ili mu ne dostavi podatke iz člana 17 stav 1 ovog zakona.

Novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.500,00 KM kazniće se odgovorno lice u pravnom licu koje počini prekršaj iz stava 1 ovog člana. Ako je prekršaj iz stava 1 ovog člana počinjen povodom transakcije čija je vrijednost 300.000,00 KM ili veća obveznik će se u srazmjeri sa visinom neizvršene obaveze ili učinjene štete kazniti novčanom kaznom najviše do desetostrukog iznosa neizvršene obaveze, učinjene štete ili vrijednosti robe ili druge stvari, a odgovorno lice u pravnom licu koje je počinilo prekršaj novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.500,00 KM.

Pravno lice-obveznik koji obavi transakcije protivno nalogu Odjeljenja (član 14 stav 2) kazniće se novčanom kaznom od 500,00 KM do 5000,00 KM.

Novčanom kaznom od 300,00 KM do 1.500,00 KM kazniće se odgovorno lice u pravnom licu koje počini prekršaj iz stava 1 ovog člana.

Ako je prekršaj iz stava 1. ovog člana učinjen povodom transakcije čija je vrijednost 300.000,00 KM ili veća obveznik će se u srazmjeri sa visinom neizvršene obaveze, učinjene štete ili vrijednosti robe ili druge stvari kazniti novčanom kaznom najviše do desetostrukog iznosa neizvršene obaveze, a odgovorno lice u pravnom licu koje počinilo prekršaj novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.500,00 KM.

Novčanom kaznom od 500,00 KM do 15.000,00 KM kazniće se za prekršaj pravno lice-obveznik iz člana 5. ovog zakona koji stiče, posjeduje ili upotrebljava imovinu nelegalnog porijekla.

Novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.500,00 KM kazniće se odgovorno lice u pravnom licu koje počini prekršaj iz stava 1 ovog člana.

Obveznik-pravno lice koje obavi transakciju imovine koja je stečena, protivno odredbama ovog zakona kazniće se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 15.000,00 KM.

Obveznik-fizičko lice, ako počini prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 300,00 KM do 1.500,00 KM.

Novčanom kaznom od 1.500,00 KM do 15.000,00 KM kazniće se za prekršaj pravno lice-obveznik iz člana 5 ovog zakona, ako ne utvrdi identitet stranke u skladu sa članom 6 ovog zakona.

Novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.500,00 KM, kazniće se odgovorno lice u pravnom licu koje počini prekršaj iz stava 1 ovog člana.

Obveznik-pravno lice koje ne vodi popis o podacima na propisan način (član 20. stav 1.) i ne čuva podatke i dokumentaciju, u skladu sa članom 21. ovog zakona kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 500,00 KM do 5.000,00 KM.

Novčanom kazniom od 500,00 KM do 1.500,00 KM kazniće se odgovorno lice u pravnom licu koje počini prekršaj iz stav 1 ovog člana.

VII PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Vlada Republike Srpske donijeće uredbu iz člana 9 stav 3 ovoga zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona

Ministar finansija donijeće propise iz člana 12 stav 5 u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske".

PREDSJEDNIK NARODNE SKUPŠTINE

Dr Dragan Kalinić

O b r a z l o ž e nj e

Ustavni osnov

Ustavni osnov za donošenje Zakona o sprečavanju pranja novca je je sadržan u Amandmanu XXXVII stav 1 tačka 5 Ustava Republike Srpske, kojim Republika uređuje i obezbjeđuje "ostavrivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda", a prema članu 70 stav 1 tačka 2 Ustava RS, Narodna skupština Republike Srpske donosi zakone, druge propise i opšte akte.

Razlozi za donošenje zakona

Osnovni razlozi za donošenje ovog Zakona su da se spriječi pranje novca, kojim se ugrožava napredak i integritet društva te izostavlja dobit u korist zajednice.

Zakon o sprečavanju pranja novca stvara normativni okvir za organizovanu i sistemsku borbu protiv korupcije.

Ovim zakonom se želi uspostaviti disciplina i kontrola finansijskih tokova od strane nadležnih organa. Osnovna svrha koja se želi postići ovim zakonom jeste zaštita društva jer se ne preduzimanje mjera za sprečavanje pranja novca ugrožava napredak društva i nagrizaju ekonomski temelji zajednice. Ukoliko se društvo nebi borilo instrumentima pravne države protiv ove pojave, to bi značilo legalizovanje nelegalnih finansijskih tokova.

Pranje novca vrši se nizom finansijskih operacija ne rijetko komplikovanih i međusobno poveznaih, u čiju realizaciju je uključeno više lica ili organizacija, što dodatno otežava otkrivanje i posebno sprečavanje ovih nelegalnih tokova. Radi se o novcu koji je najčešće dobiven vršenjem krivičnih djela ili drugih kriminalnih radnji, te se kroz razne finansijske operacije tako ostvaren novac mora "oprati" da bi se reinvestirao u nove ekonomske poduhvate koji bi bili prikazani kao legalni.

U uslovima kompjuterskih transakcija sve teže je otkriti izvore nelegalnih finansijskih tokova, pa država, ukoliko želi efikasno da djeluje i suzbija ovu pojavu mora imati dobro organizovan kontrolni aparat bankarskog i poreskog sistema.

Ovaj zakon je prihvatio definiciju pranja novca iz Evropske konvencije o pranju novca.

U odnosu na Nacrt zakona u Prijedlogu zakona, u članu 2. je izvršeno sažimanje tačaka 1, 2. i 3. u jedinstven tekst u skladu sa primjedbama poslanika.

Zakonom se propisuju mjere ili radnje u bankarskom, finansijskom ili drugom poslovanju koje se preduzimaju radi prikrivanja i sprečavanja pranja novca. Predviđen je širok sprektar mjera koje preduzimaju nadležni organi u cilju sprečavanja pranja novca, a koje se preduzimaju u fazi ulaganja novca, preuzimanja i distribucije novca, sklapanja pravnih poslova i svih ostalih transakcija novcem i raspolaganje imovinom.

U članu 4. ovog Zakona gdje su predviđene radnje i mjere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca, brisan je stav 2 kao nepotreban, jer je isti sadržan u stavu 1.

Zakon navodi sva pravna lica koja su obavezna da preduzimaju mjere i sprečavanje pranja novca u svim transakcijama koje vrše: banke i štedionice, štedno-kreditne zadruge, investicioni fondovi, organizacije ovlaštene za vođenje platnog prometa, direkcija za privatizaciju, osiguravajuća društva, berze i druge finansijske institucije koje se bave poslovima u vezi sa hartijama od vrijednostim, mjenjačnice, zalagaonice, kockarnice, automat klubovi, organizatori igara na sreću, robno novčanih lutrija, tombola i drugih igara na sreću, kao i fizička lica koja obavljaju djelatnost u vezi sa primanjima novčanih depozita, prodaji i kupovini dugovanja i potraživanja, upravljanja imovinom za treća lica, izdavanje platnih kartica i poslovanje tim karticama, lizinga, organiziacije putovanja, prometa nepokretninama, umjetničkim predmetim, antikvitetim i drugim predmetim veće vrijednosti, poslovima obrade plemenitih metal, drgog kamenja i njihovog prometa.

Dole navedeni obveznici su dužni utvrditi identitet stranke za svaku radnju novčane transakcije čija je vrijednost 30.000 KM ili veća. Naravno i u svim drugim slučajevima ukoliko postoji sumnja da se radi o pranju novca bez obzira o kojoj vrijednosti transakcije se radi.

Zakon dalje sadrži odredbe u kojima se definišu podatci koje je potrebno utvrditi prilikom identifikacije stranke, pa tako osim identiteta stranke, obveznik je dužan utvrditi svrhu transakcije, datum i mjesto transakcije, iznos, način obavljanja transakcije i valutu kojom se ista vrši. Ovi podatci se dostavljaju Odjeljenju koje bi djelovalo u okviru Ministarstva finansija. Dostavljeni podatci se smatraju tajnom u smislu ovog zakona i Odjeljenje je dužno da ih čuva deset godina.

Unutrašnju organizaciju utvrđuje Vlada, a Odjelenje je obavezno jednom godišnje podnositi izvještaj Vladi o svom radu.

Izvršeno je pojašnjenje obaveza Ministra finansija u članu 12. tački 5. ovog člana, tako da ministar finansija donosi obrasce i utvrđuje rokove za izvršenje mjere.

Ovaj zakon propisuje i uslove kada nije potrebno vršiti identifikaciju stranke, pa tako navodi da to nije potrebno kada se vrše:

transakcije među bankama, štedionicama, štedno-kreditnim zadrugama, osiguravajućim društvima i organizacijama koje obavljaju platni promet;

transakcije među bankama i mjenjačnicama koje se odnose na otkup strane gotovine i stranih čekova ili na preuzimanje stranih čekova na realizaciju;

transakcije među bankama koje se odnose na prenos gotovine ili čekova preko granice Bosne i Hercegovine, naravno uz uslov, da domaća banka ima za takav prenos dozvolu nadležne finansijske institucije;

transakcije u bankama, štedionicama, štedno-kreditnim zadrugama ili organizacijama koje obavljaju platni promet i kada se te transakcije odnose na dizanje gotovine putem čeka sa žiro-računa domaćih pravnih ili fizičkih lica, te kada ček potiče iz prodaje roba ili usluga stranim pravnim licima ili stranim preduzetnicima ili zanatlijama;

transakcije u bankama, štedionicama, štedno-kreditnim zadrugama ili organizacijama koje obavljaju platni promet, i kada se transakcije odnose na podizanje gotovine sa tekućeg računa sa čekom radi pologa na štedni ulog, te iste stranke ili radi depozita u korist te stranke, ili radi kupovine deviza, povezanih sa istovremenim pologom na devizni račun, odnosno deviznu štednu knjižicu te stranke;

transakcije podizanja gotovog novca sa tekkućeg računa i žiro-računa građana, te štednih knjižica.

Posebnu ulogu Zakon daje Republičkoj upravi carina koja je obavezna Odjelenju uputiti obavještenja o prenosu i pokušaju nezakonitog prenosa preko granice Bosne i Hercegovine, gotovine ili čekova u domaćoj ili stranoj valuti u vrijednosti 20.000 KM ili većoj. I samo Odjelenje od gore navedenih obveznika može tražiti potrebna obavještenja i podatke. U slučaju postojanja prekršaja ili krivičnog djela Odjelenje je obavezno podnijeti prijavu ili o tome obavijestiti Ministarstvo unutrašnjih poslova radi daljeg preduzimanja odgovarajućih mjera u cilju otkrivanja djela i učinioca djela. Obveznici su dužni podatke o transakciji čuvati najmanje pet godina od dana obavljanja transakcije. Nakon isteka od pet godina ovi podaci Odjeljenja mogu se koristiti samo na zahtjev MUP-a, suda, javnog tužilaštva ili lica na koje se ovi podaci odnose.

Radi lakšeg otkrivanja porijekla novca i nelegalnih otkrivanja finansijskih tokova Zakon predviđa međunarodnu saradnju koja bi se odvijala putem Ministarstva unutrašnjih poslova.

Zakon takođe sadrži prekršajne sankcije za fizička, pravna i odgovorna lica u pravnom licu za nepostupanje po odredbama ovog Zakona.

Prelaznim i završnim odredbama Zakona, Zakon nalaže Vladi obavezu da donese Uredbu o unutrašnjoj organizaciji Odjeljenja u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Zakona i nalaže obavezu Ministarstvu finansija da u istom roku donese propise o načinu i rokovima obavještavanja Odjelenja, te načinu vođenja obrazaca o prikupljenim podacima. I konačno, Zakon sadrži datum stupanja na snagu istog.

Ministar
Biljana Marić