Korupcija u Bosni i Hercegovini (BiH) je prema većini pokazatelja i izvora, a naročito prema percepciji građana, veoma rasprostranjen fenomen koji predstavlja ozbiljnu prepreku na njenom putu ka Evropskoj uniji. Izvještaj Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine za 2009. godinu naglasio je prisustvo korupcije u mnogim područjima, posebno unutar vlada i drugih državnih i entitetskih institucija, a posebno njenu povezanost sa javnim nabavkama, dobijanjem dozvola za poslovanje u sektorima zdravstva, energije, transportne infrastrukture i obrazovanja.
Prema Indeksu percepcije korupcije , BiH je u 2009. godini zauzela 99. mjesto među 180 zemalja, što predstavlja pad od sedam mjesta u odnosu na 2008. godinu, a samim tim i pogoršanje percepcije o korupciji u ovoj zemlji. Prema ovom globalnom istraživanju, Bosna i Hercegovina dijeli 99. mjesto sa Zambijom, Tongom, Senegalom, Madagaskarom, Jamajkom i Dominikanskom Republikom. Ovakvo rangiranje Bosne i Hercegovine je zabrinjavajuće ako se uporedi sa susjednom Hrvatskom, koja zauzima 66. mjesto, Crnom Gorom na 69. mjestu, te Srbijom na 83. mjestu Indeksa percepcije korupcije. Nadalje, istraživanju Global Integrity za 2009. godinu, je pokazalo da Bosna i Hercegovina i Uganda, među 35 zemalja koje su bile predmet istraživanja, imaju najveći raskorak između usvojenog zakonskog okvira u oblasti suzbijanja korupcije i njegove provedbe u praksi (eng. implementation gap).
U prethodnom periodičnom izvještaju je naglašena neophodnost postojanja antikorupcijske politike kao conditio sine qua non svih sistematskih napora na suzbijanju korupcije. Za razliku od prethodnog, napredak je postignut usvajanjem Strategije za borbu protiv korupcije 2009. – 2014. od strane izvršnih i zakonodavnih vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Usvajanjem ovih dokumenata se formalno ispunio dio obaveza kreiranja politike iz Konvencije Ujedinjenih nacija protiv korupcije, ali i obaveza iz Evropskog partnerstva i Mape puta za liberalizaciju viznog režima.